Osoba koja ni na jedan način ne doprinosi društvu, i još je za to plaćena.
Najodvratniji oblik višećelijskog organizma koji nikada neće dočekati svoju evoluciju ili ti uzvišenje.
Osoba koja se uvijek u društvu šteka za piće, cigare i prevoz do kuće, nerado viđen u svakom društvu jer se pribija tamo gdje zna da cijelo vece moze da pije na tuđi račun i puši tuđe cigare, a usput podjebava sve oko sebe. Njegova tura je rjeđa pojava od erupcije Vezuva.
Onaj koji nikada nema za pljuge, piće, kurve i ostale male velike stvari koje život znače ali se zato uvek najbolje provodi i najbolje prolazi u životu.
Odlikuju ga neprekidno žickanje i kukumavčenje kako je njemu teško i kako jedva sastavlja kraj sa krajem, kako mu majka ne daje novac a sa ocem ne govori godinama i tako dalje, uz obaveznu abnormalnu količinu patetike na koju mnogi njegovi nazovi prijatelji često padaju da bi na kraju poklekli i dali mu ono što traži.
Za razliku od običnog prosjaka ovaj se tip ljudi razlikuje po tome što neće javno da bude bedan i jadan već to vešto krije od javnosti koja ga neizmerno ceni jer je to jedna pozitivna, full-cool osoba, uvek vedra i dobro raspoložena jer je duboko svesna da svojim radom zarađuje ništa a opet ima sve što joj je potrebno, te u slobodno vreme širi samo pozitivnu energiju, savetuje ljude šta i kako dok od istih konstantno uzima nešto. Vreme, energiju ili novac - više nije ni bitno.
Ima ih i previše
Saprofit, jevrej, židov, grebator. Osoba bez istinske vrednosti bilo kom društvenom sloju. Nema nikad dinkića ni za šta, i konstantno ga neko transportuje sa jednog mesta na drugo. Izgubio se trag datumu kad je on poslednji put obrnuo turu, a kamoli dao pljugu nekome. Uzima na veresiju, i sam Bog nije svestan koliko je on dužan tom lokalnom dućanu u bloku, jer je posle stote crte prestao da ih lupa. Svako ima jednog takvog u svom društvu; kraju. Lako je uočljiv po danu, a još lakše kad mrak padne.
Niko ga nikad nije video da zalazi za ćošak preko dana. Konstantno bleji u parkiću ispred svoje zgrade sa još par klošološima koji nemaju prebijenu paru i žive kao i on, kod svojih zajedno sa babom i njenim gastritisom. I tako ceo dan, svaki dan očekuju neko čudo. Da im dođu kvote; babina penzija; da im neki lokalni kokaniđa da na ler, i ako znaju da nemaju čime da mu plate osim buljom...