Prijava
  1.    

    Držao bih je za ruku

    Poseban tip žene. Lepa, zgodna, duge kose i krupnih očiju, a duša širok. Ona prava slovenska. Da ne znaš osnovno gradivo iz biologije mislio bi da niti sere niti piša. Osim očigledne lepote ovaj primerak lepšeg pola odlikuje to što nije laka roba, a i onako je fina i ume da se priča sa svima. Što bi se reklo materijal za u kuću.

    Retko se nađe u prirodi, a i kada se nađe onda je verovatno u srećnoj vezi od šestog razreda osnovne škole. Nađe se i poneka slobodna ali šta vredi kad u razgovoru sa njom umesto reči iz usta izlaze bale pa nemaš priliku da joj objasniš da je ne bi jebao nego da bi vodio ljubav sa njom. A da bi je posle toga odveo kući na slavu da je tvoji upoznaju, oženio i napravio joj blizance Stoju i Ostoju kao u narodnoj pesmi. Možda bi je i prvo odveo na slavu, pa onda vodio ljubam. Dok konačno smisliš rečenicu, ode voz. Pobeže od paćenika.

    - I šta si uradio sinoć sa Milicom?
    - Pa dobro je prošlo, uzeo sam joj broj...
    - Samo si joj uzeo broj? Au koji si ti debil... Muvaš devojku skoro godinu dana, i izađe iz kluba s tobom i ništa. A tek sad si joj uzeo broj... Ubij se.
    - Pa neću da forsiram ništa ako ona neće... Čekam da mi da neki signal.
    - Čekaš da se skine i da ti ispuši kurac? Pa neće, ona je fina devojka. Godinu dana se vucara s tobom, a startovalo je gomila likova i sve ih odbila. Umeš da sabereš dva i dva?
    - Pazi stvarno... Pa i ja se njoj sviđam. Krljnuću joj jezičinu, držaćemo se za ruke. Biće majka moje dece!

    Epilog: Nije se smuvala ni sa kim jer je kučka frigidna. Lika gledala kao druga, on je spopao, ona mu zalepila šamar. Jebiga.