
Oduvek sam mislio da je glavni mafijaš tu neki baja, kavgadžija iz kraja. Uzimao nam je klikere, užinu, tu i tamo pokoji dinar. Kasnije sam uvideo da postoji i starija organizovana grupa omanjih tipova koja njega maltretira, uzima mu sličice. Tada sam pomislio „E to je mafija, oni su glavni“. Vremenom sam spoznavao da postoje ozbiljnije i ozbiljnije „mafijaške“ grupe, doživljavao sam ih kao glavne u ulici, kraju, gradu... Od njih svi strepe, plaćaju im, na neki način, zaštitu i na neki način je dobijaju, ili ne. Ponekad neko bude kažnjen. Mafija je to.Dok ih jednog dana nije pokupila policija. Onda sam ukapirao da je glavni baja u kraju u stvari država, odnosno vlast. Oni određuju ko će koliko da se pruži, ko će koliko poreza da plati ako neko zabrlja, biva kažnjen, a bogami i nekakvu zaštitu pružaju.
Državno bela mafija
Državno fudbalska mafija
Državno ptičarska mafija
Državno građevinarska mafija
Državno putarska mafija
Državno carinska mafija
Državnoauto-mafija
Državno poslastičarska mafija
Državno narko mafija
Državno bakarna mafija
Državno farmakološka mafija
Državno informatička mafija
Državno medijska mafija
itd .
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.