
Virtuelna (nepostojeća) stvar za koju smo morali da trpimo razne uvrede učitelja i profesora, a da ne uzvraćamo. To je pojam od koga se starijim ljudima tresu ruke i vilice i pri samoj pomisli. To je njima nešto slađe i od ratluka.
To je pojam zbog koga nisam mogao da idem na fudbal pre nego što završim domaći. Zbog koga sam i sa temperaturom morao da idem u školu. Ćale mi je govorio da je takvom poslu jedina alternativa da budem uličar ili ovčar. Zbog njega se posvađala i cela moja ulica. A i tetka Cana sa ujna Slađom zbog toga više ne priča.
Teča Nikola je zbog tog "Državnog posla" i malko šlognuo. A moj brat Miloš čak i ima taj "posao". Al ne znam šta radi i gde, pošto je po ceo dan u kladionici. Moja snajka je plakala dve nedelje kad ga je izgubila.
To je zapravo jedna mračna sila koja već dugo godina obavija Srbiju... I ponekad se pitam:
Jel vi srbi radite da bi živeli ili živite da bi radili?
Sve sami referenti...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.