Ova uzrečica se koristi kada želimo da kažemo da treba nešto konkretno uraditi povodom nečega.
Označava totalnu (ne)odlučnost i apsurdnost dela i reči,kao i njihovo sprovodjenje,klasično mazanje očiju.
Veoma česti primeri su kako naši tako i strani političari,koji se vešto služe na ovaj način kako bi opravdali široj masi koren nekog problema,a posebno rešenje istog(za koji su naravno i sami krivi).
Aktuelni primer:
Gradonačelnik Đilas koji se svakodnevno zalaže da Beograd postane turistička atrakcija,donosi zakon o ukidnju prodaje alkohola i ograničava sve lokale koji toče i prodaju alkohol da to učine i voljenim strancima,a sve to pod nekim šatro izgovorom o nekom miru,
dok sam grad gubi milione na tome,a stranci beže u Novi Sad.
I sve to izgleda lepo,onda će na sličan način da nam opravda zašto grad nema para,ali naravno to nema nikakve veze sa njihovim odlukama,možda čak puste održavanje još nekog potencijalno rušilačkog obijačko-profiterskog mitinga i parade,pa su oči zamazane.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Al` sevaju minusi :D