
ozbiljan psihološki problem, nalik na šizofreniju. Osobe obolele od istog imaju neverovatno visoko mišljenje o sebi i vode se parolom "Da me nema, trebalo bi me izmisliti". U skladu sa tim, smatraju da su oni sami nedovoljni za ovaj svet, pa izmišljaju još jedno sebe (?!), pričajući o sebi u trećem licu. Sve je dobro dok je u pitanju stadijum jednine, biće opasno ako budu o sebi pričali o množini, to bi već bio MULTI EGO.
Milica: I rekao je za tebe da mu se baš ne dopadaš, ono slatka si mu, ali nisi njegov tip.
Jovana: Kakav je on frik? Kako može reći da devojka kao što je Jovana nije njegov tip. Pa on takvu devojku može samo da sanja. On je našao jednu Jovanu da odbaci, eeeej... Koji mentol. Nije vredan pažnje, Jovana uvek nađe boljeg.
Stefan: Idi, bre u k*, nećeš ti nikad smuvati takvu ribu.
Pavle: Gledaj sad, kad ti majstor Pavle pokaže. Uči se od njega.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Dobarrr