
Lik koji, najviše zbog finansijskog stanja i prirodnih uslova, živi u prošlom vijeku, i to u vukojebini za koju ni Memedović nije čuo. U težim slučajevima, živi u pretprošlom, u planinskim vrletima nad kojima čak ni sateliti ne prolaze.
Ponosni je vlasnik parne mašine marke "Watt", reparirane. Drži pčele samo radi voska za svijeće. Vodu dobija sa obližnjeg izvora, a hranu direkt sa njive. Nema električne aparate u svom domu, jerbo ne može da smisli elektricitet, iako ga redovno susreće kad šiša ovce i vazda se pita šta ga to koji đavo pecne kad se maši za gvozdenu kapiju.
Jednom u životu otišao je u grad i tamo se isprepadao gore nego grof Godfroa od Monmiraja i Smrda Mudić prvi put kad su došli u budućnost. Uplašen od strane kočija bez konja, gvozdenih ptica, ljudi u čudnim mekanim oklopima i dama niskog morala, vraća se glavom bez obzira u rodni kraj. Usput upoznaje random damu noći, instant se zaljubljuje i odvodi je sa sobom, obećavši joj kule i gradove samo da mu rodi naslednike, na šta ona pristaje, ne znajući da će ostatak života provesti oskudno odjevena, u opancima i skoro svaki dan na njivi.
- Aj da zovemo Marka da igra kol o djuti sa nama!
- Njega? Taj ti u sijalicu duva da je ugasi. Neću da rizikujem da buzdovanom rascopa komp zato što je đavolji izum!
Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.
MyCity Forum · 4. Februar 2009.
Много текста за израз који и није толико у употреби, али јесте за плус.
Много текста за израз који и није толико у употреби, али није за плус.
Јесте за плус, али је у домену фантазије, јер не постоји вукојебина за коју Мемедовић није чуо.