
Minimalna težina mozga potrebna za radnje komplikovanije od kljucanja cerealija i pisanja komentara na člancima B92. U toku razgovora, inteligentnija individua se može javno zapitati o kilaži, odnosno gramaži sive mase sagovornika. Takođe može da ga otera u kurac, ali se prva varijanta češće koristi, jer ionako verovatno ne bi razgovarao sa gorepomenutim sagovornikom da ti nije drag. (Pa ne bi hteo da ga uvrediš, jelte.)
Nažalost, i ovu minimalnu gramažu danas rijetko ko ima, te se pametni ljudi samo mogu povući u svoje pećine i posmatrati svijet sa prezirom, ili eventualno mogu pisati definicije na Vukajliji u kojima žale za starom Jugom i Piksijem.
- I zato ti kažem brate, one poplave u maju se nisu slučajno desile, HAARP je kriv, vlada je kriva, o jebem te Srbijo i Barače Obamo, SAMO NAPRED OBILIĆ!!!
- Ćomi, da te pitam, imaš li ti dva grama mozga?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Odlična, jugo. +