
Minimalna težina mozga potrebna za radnje komplikovanije od kljucanja cerealija i pisanja komentara na člancima B92. U toku razgovora, inteligentnija individua se može javno zapitati o kilaži, odnosno gramaži sive mase sagovornika. Takođe može da ga otera u kurac, ali se prva varijanta češće koristi, jer ionako verovatno ne bi razgovarao sa gorepomenutim sagovornikom da ti nije drag. (Pa ne bi hteo da ga uvrediš, jelte.)
Nažalost, i ovu minimalnu gramažu danas rijetko ko ima, te se pametni ljudi samo mogu povući u svoje pećine i posmatrati svijet sa prezirom, ili eventualno mogu pisati definicije na Vukajliji u kojima žale za starom Jugom i Piksijem.
- I zato ti kažem brate, one poplave u maju se nisu slučajno desile, HAARP je kriv, vlada je kriva, o jebem te Srbijo i Barače Obamo, SAMO NAPRED OBILIĆ!!!
- Ćomi, da te pitam, imaš li ti dva grama mozga?
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Odlična, jugo. +