
Vremena nema, prevoz ti izmiče jer ti je falilo 10 m da ga stigneš iz prethodnog busa, kasnićeš sat vremena. Ali, ko rizikuje....
Vraćas se u prethoni autobus, koji u tom trenutku zatvara vrata, svi te belo gledaju ali ti već imaš izraz lica čoveka koji ima viši cilj, pa te niko ne dira. Strateški se probijaš do prednjih vrata, da skratiš distancu izmedju buseva, nabijaš se na onu šipku kod vozača i bečiš se na bus koji uspeva da prodje semafor na kom je sada crveno. Maler! Odmiče i stize na stanicu, ali bus u kom si nikako da ga stigne. Ljudi preskaču preko tebe, dok braniš svoju poziciju i tako par stanica do poslednje šanse tj stanice na kojoj ima više ljudi, a nakon koje se linije razdvajaju. Nekim čudom bakuta gnjavi sa izlaskom iz lovljenog busa, tvoj vozač je skapirao akciju i otvara vrata u toku stizanja na stanicu. I najzad, izleceš iz vozila u pokretu i preskačes sitnu decu i torbe po stanici, ulećeš u bus i srećno se ušuškavaš u zagrljaj vrata i podgrejanih sugradjana.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.