
Džoker je lik sa kojim se ni ti,a ni tvoje društvo ne družite previše. Mada on i jeste deo društva i nije. On je malkice čudan, povučen, ekscentrik, pa čak ponekad i neprijatan. Zato i služi kao džoker. Ako se nema kinta a hladno je za bleju, setite se njega i najavite mu se u goste. Ako treba da se ide na neki izlet zovete njega jer on ima kola. Skupili ste se za fucu a iznenada vas jedan ortak ispali, vi zovete njega itd. On jeste džoker u rukavu, poslednji adut na koga se oslanjate, on jeste karta koja menja sve druge ako one nisu u opticaju. I džoker to zna i ne smeta mu. Da li zbog toga što je povučen i za bolje ne zna ili mu je potpuno svejedno, ostaje u društvu i nastavlja da bude džoker.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
А кад буде једном полудео...
Potencijalni bombaš samoubica...