Najokorelija klinika za "one bolesti" i bolesti kože u Beogradu. Nečuveno ju je spomenuti pred nekim. Tamo ideš bez uputa (jer je sramota da narod sazna da ste imali kurvanjska posla). Izgovor "mrzelo me je da vadim" i "bilo je hitno" ovde ne važe. Jednom uđeš i već si označen za ceo jebeni život.
Ned'o ti bog da se uvatiš za gelender. Odmah spremaš žito.
Polu raspala žena od četr'es i kusur pljuga ispred.
-'Zvinte gospođo, jel znate gde je Dž. V. 17?
- Š'a je bilo mali, si jebu nešto bez (kašljucgh)... kurtona .. (kašljucgh).. a?
- Molim? .. Ja.. Ma treba mi za kožno, znate imam osip.. ja
- Osip, a ? Svi imaju osip. Zgrada levo treći sprat, i ja čekam u redu.
- H.. hvala...
Minut kasnije praviš se da ti zvoni telefon i izlećeš iz ustanove u potrazi za dezinfekcionim sredstvom.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.