
Specifičan postupak rukovanja loptom za fudbal u periodu osnovne škole. Takodje i jedan od preduslova igre, kada se definisalo da li se igra „sa džuganjem“ ili bez. Samo džuganje predstavlja svirepo šutanje lopte za koju nije bilo toliko bitno hoće li pogoditi gol, već samo koliko brzo će leteti. Džuga uglavnom najnapaljeniji lik, koji nema preterano veze sa tehnikom, ili sa fudbalom uopšte, ali voli više da raspizdi po lopti nego ’leba da jede. Takav se obično prvi hvata i penal da šutira, a nasuprot njega može da stane samo golman koji nije baš u vinklu. Etalon za džuganje predstavljao je svirep šut špicinom, pri čemu je neretko dolazilo do lomljenja nokta na palcu ili probijanja čarape.
-Nema džuganja!
(dum!)
-Jes...jesam lepo rekao d...d...da nema...
-Jebiga, nasela mi na rolnu, izvini.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
mada je džuganj i sinonim za vutru ako ćemo po Bvani i Ajsu... plus jer smo i mi to radili samo drukčije nazivali +D
naravno, ali ovaj izraz je ipak stariji i od njih dvojice :)
an-hehehe-faking-haha-bilivabl-huhuhu :))))
+++