Mali kutak na ogromnom hard-disku. Posledica revolucije koja je dovela do toga da je svaki zapis na dohvat ruke. Prašnjava jazbina prepuna knjiga, filmova, serija za koju bi i prosečnom Japancu trebalo tri života da pregleda.
Zbilja, zar nam nije dosta što okrećemo točak ceo dan na poslu, pa i kući kao hrčci prikupljamo jedinice i nule kao da ih sutra neće biti?
- Jebote, koliko imaš knjiga!
- Nisu to knjige.
- Nego?
- To su žanrovi. Kad otvoriš folder unutra su knjige tog žanra. Samo nemoj da diraš taj SF folder. Treba mu deset minuta da se otvori.
- Ti si lud.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
хаха сф 700гига, аааа :Д +
Od tiju sam. Gomilam e-knjige k'o lud. A pročitam svaku desetu...
+