
Kažemo u trenutku kada čujemo japanskog diplomatu kako dobro govori naš jezik ili kada vidimo afričkog sportistu koji tek par meseci igra u nekom srpskom klubu, a sto puta bolje govori srpski od našeg prestolonaslednika.
Tadžikistanski ambasador: "Ooo poštovanje gospodine, kako ste?"
Srpski princ: "Ooo haj misterrrr... Ju ar veri gud men, aj hev tu go nau. Bizi, bizi, ju anderstend, baaj! Šifeli i dofiženja!"
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ma naučiće on srpski, polako, ima vremena :D
+