Prijava
  1.    

    El toliko teško reći dobar dan!?

    Krećem u prodavnicu,ulazim u lift,dva sprata niže me zaustavlja komšija seljak(poznat po pokazivanju sala u letnje dane,uz pranje pazduha crevom za pranje auta),ulazi u lift,ja kažem "Dobar dan",on "El si ti piso ova slova po liftu!?".Kažem "Nisam",a on "More,jednom li vas ufatim,teško vama!".Izlazim iz lifta.Sekund pre izlaženja iz zgrade,uviđam ženu koja zvoni na interfon,derem se "Neka,ja ću",otvaram vrata,kažem "Dobar dan",ona ćuti i gura me po ramenu u stilu Osnovnoškolaca,sasvim "slučajno".Ulazim u prodavnicu,a u njoj već uveliko poznate narodu, neljubazne kasirke.Na moje već čuveno "Dobar dan" ne govore ništa,daju mi kesu u ruke i tri flaše koka kole i kisele,da sam stavim.Posle minut izlazim,govorim doviđenja(dok se upitujem zašto li sam ovo rekao),a one muk.Ulazim ponovo u zgradu,psujem u sebi ovo društvo,srećem komšiju Žiku(Doktor),koga sam video dva puta u životu.Prolazim ne govoreći ništa,misleći da se na taj način nekako sebi odužim za sve ovo,u tom trenutku on pridikuje glasno jer sam mu okrenut leđima "Kaže se dobar dan Periću,to si već trebao da naučiš do sada,reći ću ja već tvojim roditeljima kada ih sretnem kako se ti ponašaš van kuće".

    Biti pristojan,ili ne,pitanje je sad.