Podjebativ nekom nesposobnjakoviću koji je upravo svojim pokretom ne tako nežno prizemljio odredjeni predmet, najčešće lomljive prirode.
Čuje se zvuk lomljenja porcelana, zveckanje escajga po novim pločicama, prigušeni vrisak, ostaci hrane se razleću po kuhinji, keva užasnuto stoji iznad i rezignirano gleda okolo.
Ja: Mama, opušteno, eno ga tamo na podu.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.