Reče jednom Ivo Andrić onu svoju čuvenu: "Dođe tako vrijeme kad pametni zaćute, budale progovore, a fukara se obogati." Sve je to tačno, samo, mudri nobelovac ne napisa ništa o trajnosti te pojave. Došlo je to vrijeme i traje nekih stotinjak godina bez tendencije prolaznosti.
Treća stavka Andrićeve konstatacije posebno bode oči. Potrefi se tako da novac imaju najgluplji, najveći bilmezi koji u svojoj bahatosti pokupuju statusne simbole, čije značenje i upotrebu nisu dovoljno (čuj dovoljno - nikako) sposobni da dokuče. Načuli su negdje da tu novotariju imaju samo najugledniji/najpametniji/najpoštovaniji članovi društva, pa su potrčali da se okolini pohvale tim čudom tehnike. Vidjela žaba da se konji potkivaju, pa i ona digla nogu.
I pored tog skupog perja kojim se kite, svoju tupavost i neobrazovanje ne mogu da sakriju. Te svoje osobine pokažu poput ružnog osmjeha na lijepoj ženi. I hvala Bogu na tome! Jer, kako kaže Dučić, od svih stvari na ovom svijetu, samo je pamet pravilno raspoređena.
1955. godina.
- Vid' u Mare finog ručnog sata! Maro, kol'ko ima sati?
- :pruža ruku: Evo ti pa gledaj!2012. godina
- Brate, nije valjda da si već nabavio es trojku? Nema ni deset dana kako se pojavio! Kvad kor, vaj-faj hotspot, želi bin operativni sistem... Ma, mrak! Hajde mi pokaži kako radi.
- Evo ti pa gledaj!
