
Glagol izveden od uzvika "fiju", koji je proizašao iz onomatopeje zvuka koji proizvodi vetar, nailazeći na čvrsta tela u prirodi. Fijukati znači, bacati predmete, ili ih brzo provlačiti kroz vazduh i na taj način proizvoditi zvuke karakteristične samom ovom činu.
-Zamalo mi glavu nisi otkinuo. Lopta mi je fijuknula tik pored uha.
........................
-Cele noći nisam spavao zbog one oluje. Vetar je fijukao kao lud!
.......................
-Daj bre, prestanite da fijučete tim mačevima. Ovo je zadnji put da sam vas poveo na vašar!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Браво! Јако лепо терминолошки одрађена дефка...! +++
Hvala Niko :)
Lep sleng
Misliš prozviždati +++
Фију, фију +