
Glagol izveden od uzvika "fiju", koji je proizašao iz onomatopeje zvuka koji proizvodi vetar, nailazeći na čvrsta tela u prirodi. Fijukati znači, bacati predmete, ili ih brzo provlačiti kroz vazduh i na taj način proizvoditi zvuke karakteristične samom ovom činu.
-Zamalo mi glavu nisi otkinuo. Lopta mi je fijuknula tik pored uha.
........................
-Cele noći nisam spavao zbog one oluje. Vetar je fijukao kao lud!
.......................
-Daj bre, prestanite da fijučete tim mačevima. Ovo je zadnji put da sam vas poveo na vašar!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Браво! Јако лепо терминолошки одрађена дефка...! +++
Hvala Niko :)
Lep sleng
Misliš prozviždati +++
Фију, фију +