Dozvoliti sebi da napraviš plan i spriječiš kasnije hvatanje za glavu. Postaviti stvari tako da eliminišeš uticaj sopstvene gluposti i sklonosti ka bahaćenju i pizdarijama. U trenutcima zdravog razuma učinjati djela koja će te osigurati od samog sebe.
Pariz. Prvi dani novembra 1898. godine. Jutro.
Iz čvrstog sna ga je polako budio osjećaj toplote koja mu je prijala. Otvorio je oči i ugledao tri dječaka, od kojih su dvojica mokrili po njemu. Treći ih je molio da to ne rade, i plakao je. Prljava riđa brada mu je bila mokra, upišana, kao i desni rukav njegovog teškog i debelog kaputa. Primjetivši da se Šarl probudio, dječaci su uz kikot pobjegli strmom kaldrmom koja se sa obale Sene uzdizala prema Bulonjskoj šumi.
Nije se ni pomjerio. Pogledao je oko sebe i sa osmjehom utvrdio da se opet nalazi kod napuštene kotlovnice ispod mosta. Onog istog mosta ispod koga je već nebrojeno puta prespavao pijan. Jutro je bilo mirno. Krupni snijeg je polako padao, pripitomljavajući haos skučenog gradskog pejzaža. Pogledom je uhvatio jednu pahulju, koja je pala na njegovo koljeno. Veličanstvena, čista, onakva kakav on nikada neće biti. Posmatrao je kako se topi i nestaje, glasno uzviknuvši prije nego što je potpuno ne izgubi: dobro jutro divno stvorenje! I ljubazno joj se osmjehnuo blago se naklonivši.
Morao je da ustane i napusti taj čarobni momenat u kome bi rado ostao čitavu vječnost, kada bi to bilo moguće. Nedaleko od njega su žandarmi uz dreku udarali i tjerali skitnice, kurve i pijanice.
Utrnuo, bez ikakvog osjećaja hodao je prema trošnom kućerku u kome je provodio dane mrzeći sve osim spasa i oprosta na koje je još jedino računao, i kojima se još jedino nadao.
Odjednom mu je pukao film i pao mrak na oči. Obuzeo ga je potpuni bijes i očaj zbog spoznaje da nema ni franka u džepu a da žarko želi da jede i da se ponovo narolja. Iskolačivši krvavo crvene oči, skinu hlače i prasnu proljevom po malom štandu sa povrćem, po mladoj prodavačici i njenom sinu. Gromoglasno se smijući. Navuče hlače na usranu guzicu, izvadi budalu i zamaha kao propelerom trčeći i vrišteći među svjetinom. Ljudi pobjegoše gdje ko stiže. Žene su pokrivale oči svojim malim urednim anđelima. Drao se i pjevao mašući palamarom, dok su mu hrabriji prilazili sa leđa i pljuvali ga. Da, daaa, mamicu vam jebeeeeem jaaaa! Galamio je, iako nikome te psovke nije upućivao, već je samo urlao željan konjaka. Napustio je uličicu u kojoj je iza njega ostao pomješani miris friških bageta i njegovog proliva. Kako je u koju kafanu ulazio tako su ga i izbacivali, jer njegovi dugovi za koje su gazde znale da ih nikada neće platiti, su mu zatvorili vrata svih kafana.
Nogom razvalivši vrata svog kućerka, sa mislima da je vrijeme da se ova šarada završi, posegnuvši za nožem baci pogled na trpezarijski stol.
A na njemu pažljivo poredani: pečeni zec, dvije glavice crvenog luka, glavica bijelog luka, pogača, butelja vina i smotak franaka uvezan crnom gumicom.
Ovo je odlicna definicija, mislim da su zeznule samo dve, tri blago pateticne recenice, tipa za pahulju. Svejedno, dao sam plus jer mi se svidja ideja i kako je odradjena u preteznom delu.
Šta znam, imam neku gripu hah. Ne znam jesu li minusi sa onih profila što su aktuelni ovih dana ili od normalnih članova. Bila je 8:0 u plusu. U svakom slučaju, slažem se da je patetična i da je bolja u drugom dijelu i na kraju. Svakako štrči i možda joj nije ovdje mjesto.
Ma jok samojede, ima jedan što pravi duple, jbg, žao mi je što je i tebe snašao, ali eto, ne možemo ništa učiniti po tom pitanju, nažalost.
Moze +