- Ž
Јесте да ова тема нема претеране везе са правописом, али ми је овај подфорум некако најпригоднији за то.
Заправо, зна ли неко од када датирају прва српска презимена и зашто су добила баш та имена? Има ли каквих доказа о томе? Пример, Кривокапић, Бонџић, Жутић, овај, онај. Зашто баш та презимена и зашто се завршавају баш на ''ић''. 
Ја знам само за презиме Беговић, први људи који су имали ово презиме били су са територије данашње Црне Горе, бежали су од Турака и да би се камуфлирала односно да не би могли лако да их пронађу они се прозову Беговићима и тако одбегоше у Србију. Ја сам чула за ову верзију, не знам колико је тачна. И овде се завршава моја информисаност о овој теми. :Р
Ја се презивам Јанковић, па ако неко зна нешто о томе нека напише...ово за Беговиће сам сазнала од једног дечка, и гле, запамтила. :)))То што каже Џими, најчешће по неком претку, тј. имену или надимку.
Карађорђеви потомци носе презиме по његовом надимку. Карађорђев мали, Карађорђевић. Јанковић је највероватније потекло од неког Јанка.
Има свакаквих презимена, нпр. Мажибрада или Мунижаба, ту је тешко и претпоставити како су настала. Или то што си навео - Бонџић.
Чак су и честа била погрешна уписивања презимена, па тако имаш Драгичевиће и Драгићевиће. Свачега ту има.

Имао сам наставника Шаренгаћу, а имам и друга који се презива Паламар.
Обојица су дошли као избелгице. Давно сам чуо да су људи добијали нека погрдна презимена јер нису били верски подобни. Верујем да је то истина, али ма помало чуди што их не мењају.
П.С. Већина Цигана су Радосављевићи, Јовановићи, Илићи... Како, зашто...

Do vremena Kneza Miloša običaj je bio da sin dobije ime po ocu. Ili po imenu oca, zanimanju, ili nadimku, ili tako nešto.
Primer, otac je Petar, sin dobija prezime Petrović, od Petrov (pripada svom ocu, iliti odgovor na uvek debilno pitanje "čiji si ti, mali") :D.
"Ić" se verovatno dodaje da se stvori deminutiv.
Zato se večina prezimena završava na "ović". Ponekad se ne stavlja obilk pripadnosti, pa je prezime samo Petrić.
Zavisi, to je potpuno proizvoljno.
Dobijala si se i po nadimcima. Oca su zvali Brka, sin se preziva Brkić, ili slično.
Isto tako od zanimanja. Otac je kovač ili pop, pa su nastala prezimena Kovačević ili Popović.
Vrlo česta prezimena.
Tako da iako neki ljudi imaju isto prezime ne znači da su u rodu.
Za stara prezimena to i ne znači toliko. Poreklo često vuku od plemena. Tu se zatiče neka daleka rodnost, ali baš daleka.
Preko primera prezimena Simić: Simići su bili pleme u CG, pa su otišli na sever u tri pravca: ka Bosni, ka Šumadiji, i ka Kosovu. Svi Simići dakle jesu u nekom slučaju daleki rod.
Za Centralnu Srbiju je bilo raširenije onaj oblik da sin dobija prezime po ocu.
Knez Miloš je to ukinu, i od tada se uvek naslđuju. Zato su njegovi naslednici isto Obrenovići, a ne Miloševići, dok su Karađođeviđi dobili prezime po Karađorđu.
Ponekad je bio prisutna i oblik dva prezimena (slično kao kod Rusa), kroz primer Vuka Stefanovića Karadžića, Stefanović je od oca, a Karadžić je porodično prezime.
Имао сам наставника Шаренгаћу, а имам и друга који се презива Паламар.Обојица су дошли као избелгице. Давно сам чуо да су људи добијали нека погрдна презимена јер нису били верски подобни. Верујем да је то истина, али ма помало чуди што их не мењају.
Da, to su Srbi iz Like i okolnih zapadnih krajeva. Prepoznaju se po prezimenima kao što su Guzina, Kenjalo ili ova što si ih naveo. :)
- С
Марија Тереза је на подручју Војводине у своје време скидала Србима то "ић" из презимена па зато данас имамо нпр. Мишков-е што му дође да су се некад презивали Мишковић.
- n
Moj ćale je, kada je bio u srednjoj školi, ganjao sve svoje babe i prababe da mu pričaju rodoslov.
Ja sam sada 8. koleno u tom rodoslovu, i tu negde kod zabeleženog prvog kolena je po informacijama koje imam nastalo moje prezime.
Umičević.Sledeća informacija koju imam je da su se oko 1700. u Liku u Slavoniji doselili Umići.
Konkretno, Umići su bili samo u selu Perušić.
(moj deda je iz Like, kao i pradeda...)
U međuvremenu je neki od naraštaja zaradio ono Umić-ev, tj Umić-ev-ić (pitanje je da li su oba nastavka dodeljena odjednom.I onda je negde u spisima kako to biva ć prešlo u č, radi izgovora koji je prihvatljiviji kod nas, i nastade Umičević.
Sam koren Umić sem objašnjenja da je rodonačelnik to dobio po osobini, tj da je bio pametan čovek i da je vodio selo, pleme šta god, pa su ga u znak poštovanja nazvali Um-ić, nisam dobila.

Eh, church pub, mlogo te zanima! :)
Po mom mišljenju, taj tvoj neki predak je imao nadimak Umo, ili Uma (e sad, da li je to zbog uma ili iz nekog drugog razloga, to ne možemo saznati bez vremeplova; možda je bio Humo, pa je H otpalo, ko zna), a odatle je dobijeno Umin, pa Uminić, pa onda skraćeno na Umić (kao od imena Mara: Mar-in-ić > Marić, Luka: Lukinić > Lukić, Savić itd).
A to onda može da znači i da ti prezime vodi od neke pretkinje, Ume. Šta znaš, te ličke žene su ti posebna sorta. :)
Javi ako saznaš.
- СП.С. Већина Цигана су Радосављевићи, Јовановићи, Илићи... Како, зашто...
Па узимали си својевремено честа српска презимена да би се утопили...
