Koju knjigu trenutno čitaš?

  1. Vjesna, da li je moguće živjeti a ne biti rob života?

  2. Rob života ne znam al je nemoguće ne biti rob ljubavi

    https://www.youtube.com/watch?v=AE69aieL5fA

  3. Sam ću napustiti sajt

  4. Fante i selindzer mi se svidjaju bmk

  5. Miler mi je nekako, pa ne znam, povremeno style over substance. Dok je Bukovski, babe grind on my sexy legs substance over substance. Gotivim i Milera da se razumemo. A Keruaka... Pa, terao bih ga da bicuje Koelja mesto mene.

    Miler je romantičniji u svom jebanju kurvi od Bukovskog. Kod njega stičeš utisak da je to prolazna faza, dok je kod Bukovskog to stanje stvari.

    Meni se bas svideli delovi u Američkim psihu kada opisuje te rituale pirlitanja i govori o Genesis

    Zapravo sam zbog Pisha malo detaljnije istražio rani Genesis i Huey Lewis and the News, kidalica. lolo

    a Američkog psiha nisam čitao, mada sam gledao film 2 puta, odličan je
    uzeću nekad da pročitam sig

    Film je dobar, da ne kažem odličan, knjiga je klasik.

    Evropsko - ruska književnost > američka književnost

    Pre bih rekao da je nama bliža, nego bolja. Tj. ako pričamo kontinentalna evropska + ruska vs. anglosaksonska (britanska) i amerčka.
    U suštini, jbg, različite su drastično. Čak mi nisu ni za poređenje.

  6. "Događa se da čovek pokušava
    sam da reši neki problem, iako je on hiljadama godina već rešen. A on naprosto za to ne zna.
    Ili ne shvata da je upravo to njegov problem."
    Cok, ovo je i Danilo Kiš pisao. Iskustvo se ne može prenijeti. Stvari ne samo da moraju lično da se dožive već je to poželjno.
    Izmedju ostalog, i zato postoji jaz izmedju starijih ljudi koju popuju i mladih koji ništa od toga nijesu "probali".
    Ovo što mi doživljavamo svakodnevno su univerzalni problemi života, uglavnom nemamo pravo da se smatramo unikatnim slučajevima. Ali jeste unikatan način na koji reagujemo, naše reakcije na spoljne akcije. To je iskustvo, ne tudja naravoučenija.

  7. mmmmm kolko si pametna

  8. Knjige treba čitati koliko je to god moguće na oriđiđi jeziku, gubi se suptilnost prevodom. S tim u vezi, uzeo sam ovih dana da obnovim DER ZAUBERBERG Tomasa Mana, topla preporuka ko govori nemački. Pre toga pročitah "Ein Mann Namens Owe", prevod sa švedskog, jbg, imate i film švedski, simpa knjižica o nadrkanom komši koji pokušava da se ubije :)

  9. Ako budeš pitao Što, pošto neću biti odje vjerovatno, za svaki slučaj da ti odgovorim:
    Jer si glup :)

  10. ej kume, al fino piše, malo na granici sa razumom što mi se svidža

  11. Јебену Лолиту од Набокова. Жена ме тјера да прочитам. Онако, није ни лоша да будем искрен.

  12. Reme, sve je za poredjenje. Pogotovo stvari koje pripadaju istoj grupi.
    Po gotovo svim aspektima, meni je evropsko-ruska književnost bolja od američke. Ogradjujem se malo jer nijesam pročitala svu američku književnost, pročitala sam je malo ustvari. Ali jesam njihova djela koja važe za svjetsku književnost. Prosječan ruski "mladi" pisac je bolji od nekog remek djela Amerike. I to ako izuzmemo to što smo mi navikli na rusku književnost. Pa posmatraš stil, kompleksnost, originalnost, ideje...
    Ficdzerald, Karver...sve mi je to šturo i hladno. Kao da imaju šablon koji stave na prazan papir pa samo pocrte. Mislim da je Vald njihov stil nazvao žurnalističkim, dobar opis u svakom slučaju.
    Izdvajam Poa, jer je to ipak začetnik novog žanra.
    A tek književnost filozofa, to je izlišno pominjati.

  13. Ne omalovažavam ih, oni su dobri.

  14. Ja baš gotivim rani genesis otkad znam za sebe, a ovaj od '80 pa nadalje nikako, pa mi je ta scena vrh bila u psihu
    kad krene sussudio lol

    a ovo što kaže prof, realno se mnogo izgubi u prevodu, sad čitam onog Akutagavu, Rašomona što je pisao, a prevodilac napiše: prevedeno sa engleskog, znači prvo je išlo sa japanskog na engleski, pa onda na srpski, zbog toga čitam sa rezervom onako
    o poeziji da i ne govorim, to je gotovo neuporedivo, Lorku npr. kad čitaš na srpskom i španskom, neuporedivo, ili francuske pesnike isto

  15. Da, pjesma u originalu i prevod iste pjesme su dvije različite pjesme.
    Kiš je i o tome pisao. Kako rastavlja francusku pjesmu, potpuno je razlomi i onda pravi ispočetka.

  16. Zanimljiva mi je ova stvar oko Vinavera i njegovih prevoda npr.

    Njegovi prevodi karakteristični su po „živom jeziku“, po slobodi od ustaljenih normi i pravila prevođenja i spremnosti da tekst prevoda učini čak i značajno drugačijim od originala, samo ako bi na taj način ispunio dva uslova: preneo na najbliži mogući način smisao originala, i istovremeno to učinio u duhu jezika na koji se prevodi tj. srpskog. Ovakav njegov prevodilački postupak išao je čak dotle da je, kako kažu neki izvori, Vinaver dopisao više od sto strana teksta prilikom prevođenja malopre spomenutog Rableovog romana (Gargantua i Pantagruel); taj je Vinaverov dodatak izdavač odbio da štampa kao deo prevoda, i te su strane u međuvremenu izgubljene.

    kapiram da je ovo pravi nacin da se prevede nesto, njegovi prevodi su umetnost za sebe, al jbg jedan je Vinaver, ne mozes to ocekivati od vecine prevodilaca

  17. Za kuma, a i ostale.

    Erlend Lu, preporuka: Dopler, Volvo kamioni, Prohujalo sa ženom.

  18. Mislim da je Vald njihov stil nazvao žurnalističkim, dobar opis u svakom slučaju.

    Pa često im i jeste žurnalistički stil, poenta je da tebi taj stil ne leži. Jbg, zajebano je pisati na taj način i postići isti efekat kao Tolstoj sa opisom na dvadeset strana. Ali nije nužno gore.
    Upravo potvrđuješ ono što ja kažem. Predstavljaš subjektivno kao objektivno. Recimo, Hemingvej je uporediv sa bilo kojim drugim piscem na planeti, primera radi. Američki psiho o kom pričam je vrhunska literatura, Bukovski, Lavkraft, London, Po,MaKarti, Fokner, Selindžer ako pričamo i o Englezima, Haksli, Šekspir, Barns, Vajld itd. Mislim, da se razumemo, ogromna je razlika u načinu i stilu pisanja, šturiji, direktniji jezik kod Amera, ali ima vrhunskih dela. I baš ta raznolikost je ono što je bitno. Da se razumemo, ja Azijate ne mogu da svarim ni u jednoj umetnosti, kao da čitam literaturu vanzemaljaca jebenih, ali opet nisam u fazonu da poredim i kažem kako su sranje, jbg, ne leže mi.

Rekli o sajtu

Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.

Politika · 31. Januar 2011.