Bog prašta, Šmokljo ne.
Gordost i predrasuda
Prvi utisci nakon nekih 50 strana.
Poprilično inteligentno štivo. Pri tom mislim na inteligentne dijaloge između likova, koji ponekad do tančina raščlanjuju neke pojedinosti iz razgovora, da to poprima obrise misaonog eksperimenta.
Mislim, neko bi mogao reći da je to isprazno filozofiranje... mislim u neku ruku možda jeste, ako se uzme da od tih razgovora nema neke posebne koristi, ali ustvari nije, jer sva argumentacija koju likovi izlažu ima smisla i svako tu dodaje poneki argument iz svoje perspektive, koji ima smisla.
To je ono što Englezi nazivaju "banter", kao neka vrsta verbalnog mačevanja, nadmudrivanja... na osnovu uspijeha u tom banteru se donekle stiče i održava nečija reputacija u društvu.
Naravno, za sve to je preduslov, u to doba koje je u toj knjizi opisano, da data osoba bude iz određene društvene klase i da je bogata... dosta se gleda na porijeklo i na materijalni status, pa tek kad se taj preduslov zadovolji, onda se prelazi na ta njihova nadmudrivanja, banter, jelte...
Međutim, to je utisak nakon svega 50 stranica... Moje izdanje ima 351 stranu, tako da vidjećemo još kako će mi se razvijati stav. Još da dodam, da mi tek sad knjiga postaje relativno zanimljiva.
Takođe bih dodao, o odnosu na ruske klasike, razgovori mi djeluju sofisticiranije, ali možda manje iskreno i više nekako izvještačeno... S tim da likovi kroz tu izvještačenost, ipak uspiju da kažu ono na šta ciljaju.
Donekle još uvijek imam predrasudu da je ruska književnost nekako "toplija" i "humanija" od engleske, ali još je rano da sudim.
Samo da dodam još kao prilog temi:
https://www.artofmanliness.com/living/reading/why-every-man-should-read-jane-austen/
Uz duzno postovanje ruskim klasicima, tek kad procitas amerikance vidjeces sta je knjiga i umjetnost.
Steinbeck, Hemingway, Salinger, Fitzgerald, Faulkner pa onda ovi mlađi Larry Mcmurtry, Cormac McCarthy..
Adrijan Cajkovski - Deca vremena. Skoro 600 strana za nepuna dva dana skokah. Ko voli sf, bas zanimljiva prica.
kad spomenu kormaka pildu evo uvatih se napokon da pročitam krvavi meridijan da vidim čemu ta fama
Krvavi meridijan mi je okej, volim stil pisanja kod McCarthya ali Lonesome Dove od Mcmurtrya, to je čista perfekcija od knjige
Esi gledao seriju Plidu Lonsome dove?
Kakav je to uzitak
Nisam Apo ali znam da ima, ako je i 30% kao knjiga, odlična je
Nisam citao knjigu, ali serija me odusevila bas, bas.
Ti procitaj knjigu, ja ću pogledati seriju
Done deal, here we go
Moze, dogovor.
Vidim na goodreadsu fenomenalne kritike za tu knjigu lonesome dove. Nisam bio ni čuo za nju dosad, a sad me baš zaintrigirala.
Čitao sam "Lovac u žitu" i "Veliki Getsbi". Davno, pa su mi tako i utisci malo izblijedili.
Lovac u žitu je fina knjiga, interesantna za čitanje, provokativna... mada mi se Holden Kolfild nije nešto naročito svidio. Imam utisak da je djelimično buntovnik bez razloga.
Veliki Getsbi mi nije nešto posebno legao. Pročitao sam, ali nije ostavilo na mene neki poseban utisak.
Čitao sam i od Hemingveja "Starac i more" u srednjoj, al se slabo toga sjećam. Znam da mi je bila okej knjiga.
BTW, da nisi možda čitao nešto od Jonathana Franzena?
Ja imam u kući knjigu "Korekcije", ali još čeka da dođe na red.
Nisam čitao ništa od njega ali znam o kome je riječ, ali eto ako imaš već knjigu pročitaj
Od Hemingveja bih ti preporučio “Za kim zvono zvoni”, meni bolje legla od “Zbogom oružje” koja je možda i popularnija
Ali Lonesome dove čim prije, s njim nema greške
Starac i more da se promeni u starac i riba
Za kim starac zvoni
imas pravo, prastaj