Prijava

Čače, koji si nemač pojma. Pa Evropska unija je prapostojbina pedera. I Hrvatska. Oni umaču kroasane u senfare tisućljećima.

K'o što reče marcipan, u ustavu su uglavnom postavljena načela i apstraktne norme koje se kasnije konkretizuju u zakonu ili podzakonskim aktima (doduše, ovo nije pravilo), ili se, kao u ovom slučaju, ostavlja na tumačenje onom ko primenjuje te norme.

Čini mi se da se forumulacijom ''javni moral'' htelo ipak suziti polje tumačenja morala tako što se podiže na jedan konkretniji nivo. ''Javni'' bi ovde trebalo da predstavlja ubeđenje većine i da se na taj način što više izbege subjektivnost nadležnog organa.(približno i neprecizno kažem, al se nadam da sam makar razumljiv. A i ovo je samo moje tumačenje).

Uzgred, skoro sam pisao rad na temu ''etika u advokaturi'' pa sam se dotakao i teme morala. Evo dela odatle:
Odnos prava i morala je pitanje koje već dugo izaziva nedoumice iz kojih proizilaze različita tumačenja. Dok jedni tvrde da pravnim normama treba obuhvatiti sve moralne ,,norme’’, drugi smatraju da svaka pravna norma treba biti opravdana sa stanovišta morala, dok treći pak smatraju da između prava i morala ne postoji direktna veza. Istina je, kao i uvek, negde u sredini. Odnos ove dve ,,kategorije’’ treba posmatrati kao odnos dva kruga koji se međusobno seku, ali imaju i delove koji ostaju van tog preseka. Ne može i ne treba svaki moralani prekršaj biti sankcionisan i pravnom normom, a sa druge strane postoje delovi života koji su regulisani pravom ali je moral prema njima neutralan.

Pa da, ovo što Valdemar hoće da pronikne više je pitanje etike same po sebi, etike u pravu i etike u politici nego samo prava. Pravo je tako postavljeno i to je tako.

Istina je, kao i uvek, negde u sredini

Kurac. Ako ja tvrdim je Hitler imo jedno jajo, a ti da je imo dva, đe tu istina?

Kurac. Ako ja tvrdim je Hitler imo jedno jajo, a ti da je imo dva, đe tu istina?

Imao je jedno i po?

Al nije. jedna od te dvije tvrdnje je istinita. Istina u sredini je kurac, jer je kurac u sredini. To je logično. Zar ne? Tako sam i mislio.

A ako nekom kurac tera u stranu pa nije baš u sredini? Mislim, nisam se nešto nagledao kurčeva, al pretpostavljam da ima i toga...

Pa eto vidiš da ni kurac kao kosmička konstanta nije vazda u sredini, a kamo li obična kontrukcija ljudskog uma kao što je istina.

Dobro, ajde, nije uvek u sredini, priznajem. To je floskula. Idem sad da spalim rad, hebidža

K'o što reče marcipan, u ustavu su uglavnom postavljena načela i apstraktne norme koje se kasnije konkretizuju u zakonu ili podzakonskim aktima (doduše, ovo nije pravilo), ili se, kao u ovom slučaju, ostavlja na tumačenje onom ko primenjuje te norme.

Manje više dobro objašnjeno. Inače, ovakve odredbe se u pravničkom žargonu nazivaju "kaučuk-norme" jer se mogu razvlačiti prema potrebi. Upotreba ovakvih normi u nekom zakonskom aktu (a naročito ustavu), pogotovu u kontekstu davanja državi mogućnosti da ograniči neka prava je solidan pokazatelj demokratičnosti tog akta, pa posledično i društva.
Primer:
- U otvoreno nedemokratskim društvima je sloboda štampe ograničena tako što je za štampanje javnih glasila potrebno prethodno odobrenje ili je dato pravo nekom državnom organu da po diskrecionom pravu zabranjuje rad, rasturanje glasila i sl.
- U prikriveno nedemokratskim društvima se koristi kaučuk, pa onda kaže: javna glasila se osnivaju slobodno, sloboda informisanja je zagarantovana, osim u slučaju... pa onda ide neki tako rastegljiv pojam kao što je zaštita morala, ustavnog poretka, bezbednosti zemlje i t.d.
- u demokratskim društvima nema nikakvih uslova pa je ta sloboda apsolutna (mislim da takav slučaj danas u svetu ne postoji, ma koliko će mi sad neko pomenuti 1. amandman i slične stvari)

K'o što reče marcipan, u ustavu su uglavnom postavljena načela i apstraktne norme koje se kasnije konkretizuju u zakonu ili podzakonskim aktima (doduše, ovo nije pravilo), ili se, kao u ovom slučaju, ostavlja na tumačenje onom ko primenjuje te norme.

Marcipan u ovom slučaju nije u pravu, jer se pitanje šta je moral i šta je moralno ne konkretizuje ni u jednom zakonu niti podzakonskom aktu, već se o tome raspravlja na nekoliko društvenih fakulteta i u crkvi.

Pa da Valdemare ali je često upućivanje i na običaje, sudsku praksu, pravnu teoriju ili na neke akte koje ne donosi država itd. Zavisno od svrhe norme i onoga što se njome htelo postići...

Pa da Valdemare ali je često upućivanje i na običaje, sudsku praksu, pravnu teoriju ili na neke akte koje ne donosi država itd. Zavisno od svrhe norme i onoga što se njome htelo postići...

Da, ali ZAŠTO? Čemu takva formulacija? Da li će kao veštaka pozvati popa, profesora etike, kako, ZAŠTO?

Kakvog vještaka i za šta i na osnovu čega?

Kad se na ovaj način uvodi kategorija morala u zakon, onda, da bi se procenilo da li je prekršen zakon, mora da se proceni da li je ugrožen moral, jel? A šta je moral, ti si rekao da je to pitanje za petnaest života nekog genija...

I dalje ne kontam šta hoćeš da pitaš xD

Teorija, doktrinacija, indoktrinacija mogu da pomognu na zanimljive načine. :) Da bi postojala pravna sigurnost, praksa mora biti ujednačena, ne može biti više morala.
Valjda je primena bitna jer je ovde bilo pitanje šta je moral iz ugla prava, i šta znači u ustavu.
A to šta znači za pojedine institucije i pripadnike iste je nešto sasvim drugo. Uticaj na kreiranje normi varira i stvarno ne znam da li treba sada da pričamo o istorijskom kontekstu, šta su rekli o moralu Lok, Dekart, Valtazar Bogišić, na koje ustave smo se ugledali nekada, ili šta se dešava sada. I šta kažu slobodni mislioci ili ovi zvanični, priznati učenjaci. :) Danas je još uvek bitnije šta kaže EU nego Crkva. Ali, postoje posredni kanali, vrlo demokratski. Neka stranka i crkva koja svoje postojanje vezuje za postojanje naroda na čijoj se teritoriji njen centar vlasti nalazi, gaje uzajamnu ljubav, i ta stranka zato kaže kako ne piše u Bibliji da se vole Adam i Steva, nego da se vole Jovanča i Ema. Narod uplašeno, plaćeno ili ushićeno kaže da to tako jeste. Stranka uđe u parlament jer je mnogo bilo tih "takoe", i onda tu krenu uticaji da se neki zakoni izmene. A uticaji mogu biti još jači, delotvorniji i nemilosrdniji kada ta stranka ima svoj kadar u vladi. Profesori nemaju uticaja ako nisu u nekoj stranci. Nekada oni baš vole te, moralne, one koje čuvaju društvene vrednosti, stranke, jer onda mogu i da pišu govore predsednicima, ili i sami da govore javno. Jednostavnim sabiranjem, dolazimo do toga koji je moral danas u trendu, ili koji će biti sutra, šta tačno znači današnji javni moral. Tako se određuje, ne veštačenjem. :)
"Javni moral" i "moral" nisu isto.

Ma neću ništa da pitam. Kao što je Avokado gore napisao

ovakve odredbe se u pravničkom žargonu nazivaju "kaučuk-norme" jer se mogu razvlačiti prema potrebi. Upotreba ovakvih normi u nekom zakonskom aktu (a naročito ustavu), pogotovu u kontekstu davanja državi mogućnosti da ograniči neka prava je solidan pokazatelj demokratičnosti tog akta, pa posledično i društva.

Ti možda gledaš to kao pravnik, i sa tehničke strane sve ti je jasno, kako to funkcioniše. Što ne gledaš kao građanin čija sloboda može da bude na udaru usled ovakve formulacije. Odredba na osnovu koje se u Rusiji zabranjuje gej parada, a u Iranu dobija sto udaraca bičem za flertovanje, a u Arabiji seče ruka zbog ljubljenja na javnom mestu - ne može da bude nešto dobro, baš sa te, moralne strane. Mada je sa pravne strane sve jasno. Krši se moral - slede sankcije. Nekako inkviziciono...