3. Djecu učiti od malena da rade i da budu korisni. Realno u nekom Nigeru djeca se i štancaju zato da bi od njih bilo neke koristi, da mogu da rade u polju na primjer. Kod nas ne mora da ore njivu (u većini slučajeva), ali treba ga od malena uključiti u kućne poslove. To ima benefit i za roditelje i za djecu i za cijelo društvo.
a) za roditelje logično - rasterećuje ih dijela posla
b) za djecu - postaju ranije zrelija, samostalnija, neće biti debili
c) za društvo - djeca koja su korisna samim tim su i poželjnija što pozitivno utiče na natalitet, a samim tim takvi pojedinci od malena naučeni na rad, kreiraće zdravije društvo
Ah ta 2,1 statistika, Ursula bi bila ponosna.
Na stranu taj srednjevekovni pristup prema ženskom rodu, na stranu to što je prva lekcija iole valjanog profesora statistike da “postoje laži, boktejebo laži i onda statistika” - živimo u neolib carstvu, koliko još dugo je diskutabilno priznajem i sam ali tako je, jebi ga šta sad.
4. Odustati od uvjerenja "moram sve da pružim svom djetetu"... Ne moraš. Moraš im pružiti osnovne uslove i zdravo porodično okruženja, ništa više od toga. Ne mora da ide na tri sekcije i da trenira dva sporta. Ne mora da ide u privatni vrtić. Ne mora da ima original patike. Materijalno blagostanje je od ograničenog benefita za dalju budućnost.
Npr. za jedno dijete neuporedivo korisnija stvar je da ima braću i sestre, nego da trenira plivanje ili tekvondo.
To djeci treba pružiti, braću i sestre, a ne materijalne pogodnosti. Jer samo ako rastu u porodici gdje oni nisu jedinci mogu od malena razvijati društvene vještine, empatiju, učiti da dijele, a imaće uvijek i s kim da se igraju, a kasnije kad porastu imaće uvijek nekoga ko im može biti potpora u životu.
Dakle ne morate djeci sve pružiti u životu, ali ako im ne pružite braću i sestre, DEBELO ĆETE IH ZAKINUTI.
Jovu umesto zavetnice na celo ministarstva poditno (ozb)
zeni dati drzavnu platu da kad ima 3-4 dece ne mora da radi 10 ak god svaka kokoska bi htela bude majka a ne menadzerka i pr jedacica govana
Cu srednjovekovni pristup prema zenama, prva i najvaznija zenska uloga je da bude majka pa tek sva druga blejanja
Ako je nešto srednjovjekovno ne znači da je pogrešno. :D
Bilo je u srednjem vijeku i dobrih i loših stvari.
Naci kad vidim zenu 35-40 kako se prenemaze kao neka devojcica u glavu bi je zatego bre (dao da mi popusi)
Au Jovo oduvek mi je RS bila druga najomraženija teritorija na kugli zemaljskoj, (posle Francuske - jer sam tamo za 22 sata koliko sam protiv svoje volje proveo zaradio šljivu na desnom oku, plus je izrodila Manu Čaoa, Žan Mišel Žar se ne računa, jer je Jevrej po majci, a kako drugo), ali nisam znao da si baš toliki FA-FA-FAŠISTA.
U mojoj porodici smo uvek bili ponosni na činjenicu da dok su drugi ljudi kmečali koliko su im ukućana fašisti pobili, mi smo se uvek busali u grudi koliko su naši fašista trankvilizovali.
Što ne znači da u 21. veku ne možemo da odigramo partiju stonog, ja sam ionako nemač pojma po tom pitanju. Lako bi me dobio.
Deca su ukras sveta
Ček bre Che-Vu, ja koji sam ovdje branio LGBT populaciju, i dalje je branim, branio migrante, sad ja fašista?
Nađi mi jednu spornu stvar u ovome što sam napisao? Nisam rekao da žene treba diskriminisati, samo sam rekao da ne treba da bude POZITIVNE diskriminacije.
Takođe ove ostale stvari: za vječne studente, za to da djecu treba uključiti u kućne poslove, da je važnije da im se pruži zdravo okruženje, u šta spada i to da imaju braće i sestara, nego da imaju airmax ili iphone, ne vidim u tome ništa sporno.
Znam dosta roditelja koji baš zato nemaju više djece jer kao "ne mogu im priuštiti, ovo ili ono".
Pa baš oni koji odrastu u relativno skromnim uslovima imaju bolje predispozicije da kasnije imaju zdrave pojmove o životu.
A što se tiče Republike Srpske, slobodno dođi, garantujem ti da nećeš zaraditi nikakvu šljivu, i ovi stavovi koje ja iznosim su moji stavovi, nemaju nikakve veze sa Banjalukom i Republikom Sprskom.
I kod nas nažalost većina ljudi površno gleda na porodične vrijednosti, važnije im je da viču UAA PEDERI, nego da se pozabave stvarima koje zaista loše utiču na heteroseksualne porodice. A po pitanju heteroseksualnih porodica imaju ekstremno napredne stavove, znači, bukvalno na nivou Novog Zelanda...
Nismo ni svjesni koliko su nam se te vrijednosti duboko ukorijenile, jer prema njima nikad nismo imali otpora, za razliku od LGBT agende koju prepoznajemo kao neko strano tkivo i protiv nje se borimo. Ali sve ostalo smo maksimalno usvojili, npr. to uvjerenje da je važnije jednom djetetu pružiti sve na svijetu, a da nije važno da li će to dijete odrasti samo, bez braće i sestara ili neće... Kao i to da se ljudi razvode "ko dobar dan", da žene idu na abortus "ko dobar dan", itd... Da se djeca razmazuju umjesto da se uče nekim životnim vještinama, to ti je sve tako i kod nas u Republici Srpskoj.
Dobro bre Jovo, niste Francuzi, šejtan im nanu osedl’o, daću ti to. I izvini na gruboj šali, odje u mene je već kasno, cirka se i palamudi sa Jovorima iz RS koji su strejt-edž u ranu ranu zoru.
Samo me okida to tvoje zagovaranje državne intervencije u polju porodice. Pa sam se malo okinuo.
*orozuje
Pazi, činjenica je da razni preduzetnici, biznismeni, uspiješni ljudi uglavnom potiču iz porodica koje nisu bile baš siromašne. Socijalna mobilnost od nižih ka višim klasama je nažalost više izuzetak nego pravilo.
Samo si ti mene pogrešno shvatio. Čovjek svojom voljom, bez velikog truda i doze sreće, ne može promijeniti svoju društvenu klasu.
Znači za nekog roditelja, to kojoj on klasi pripada, kakvo je njegovo imovno stanje je relativno fiksno, to je neka datost. I u skladu sa tim, biće i neke perspektive njegove djece.
Dakle, na to kakva će biti nečija budućnost, dosta utiče to koliko su mu roditelji bili bogati.
Ali ono što sam ja htio reći, je kad već pripadaš određenoj klasi, određenom društvenom sloju, to da li ćeš ti te pare trošiti na to da djetetu pružiš sve na tacni i da ga razmaziš ili ćeš ga vaspitati u skromnijim uslovima ne utiče značajno na njegovu budućnosti.
Znači pošto čovjek svoju klasu ne može da promijeni, ne treba to koristiti kao neko opravdanje da se nemaju djeca ili da se ima manje djece.
Materijalno bogatstvo i pedigre roditelja će djeci više od koristi biti kasnije, kad budu recimo trebala da se zaposle ili otvore neku firmu (recimo da ih roditelji mogu pogurati sa nekim početnim kapitalom) ili da imaju neke veze poznanstva, ili da su na njih prenijeli neku opštu kulturu koja će ih učiniti poželjnijim u poslovnom okruženju, a ne u toku samog odrastanja.
Ne možeš me ubijediti da je za zdravo djetinjstvo neophodno ići i na ljetovanje i na zimovanje svake godine, i na tri sekcije i dva sporta, i da je nemogućnost da se to "pruži svom djetetu" adekvatno opravdanje da se odustane rađanja / pravljenja djece.
brat che je pomenuo roditelja 1 i roditelja 2 sve receno
Samo me okida to tvoje zagovaranje državne intervencije u polju porodice. Pa sam se malo okinuo.
Okej, nije frka... i slažem se da svaki intervencionizam zvuči grubo i ružno, ali ja nekako kontam da je i izostanak intervencije intervencija. I nečinjenje je činjenje. Ipak je država suveren koji uređuje stvari u nekom društvu, i ona po difoltu postavlja neka pravila igre. Sad je samo pitanje koja pravila će da postavi.
Država nije sovereign. Ja sam suveren. Ti si suveren. Porez plaćaju budale. Najbolje državno uredjenje je diktatura, pod uslovom da sam ja diktator.
Sve ostalo je paorizam.
A tata zborit ode, dosta je bilo bajke
Decu ne donose rode, decu rađaju majke
*Već ih radjaju majke.
Kazni se.
Znači promjena uvjerenja je prva taktika, da se kulturološki normalizuje taj stav da je 3 djece neki minimum.
Drugi metod je promjena dinamika koje utiču na natalitet, e sad tu treba raditi na sledećim stvarima:
1. Smanjiti broj vječnih studenata tako što bi se:
a) ranije i lakše gubilo pravo na studiranje ako neko predugo studira
b) povećale cijene školarine za one koji obnavljaju godine
c) smanjilo insistiranje na fakultetu pri zapošljavanju u državnim firmama (čime bi se izvršio pritisak i na privatne firme da čine isto) - realno za većinu običnih poslova ti ne treba fakultet, a često se on traži bez obzira na to, iz ko zna kojih razloga.
Generalno, što ljudi kraće studiraju i što prije počnu da rade, prije postaju sposobni za zasnivanje porodice i imaju veći potencijal da imaju dovoljno vremena da rode ili naprave veći broj djece.
2. Prestati sa mjerama pozitivne diskriminacije prema ženama. Žene treba da imaju iste mogućnosti za zaradu i sve ostalo kao i muškarci, ali ne više od toga. Ne treba nikakav affirmative action. Činjenica da se ekonomski položaj žena disproporcionalno veoma popravio u odnosu na položaj muškaraca, jedan je od uzroka povećanja broja razvoda i smanjenja nataliteta. Prvo, žene imaju dovoljno, da im suštinski ne treba muškarac. Drugo, zbog nekih bioloških predispozicija, žena se uvijek loži na moćnijeg od sebe. Ako je ekonomski položaj muškaraca u prosjeku lošiji nego položaj žena, žene realno neće imati na raspolaganju veliki broj partnera koji bi im zaista bili interesantni i privlačni. To onda čini većinu brakova i veza sa muškarcima koji ne zadovoljavaju te kriterijime krhkim, a potraga za alternativama postaje stalna prijetnja takvom braku.