Standardan komad opreme za izlazak ziljavih pičkurina. Ne znam zašto, ali izgleda da je postalo popularno da se svaki izlazak fotografski obilježi, da li zbog gubitka pamćenja od alkohola, ili zbog postavljanaj slika na popularnim društvenim mrežama (biće da je ovo drugo). Samo, osobe koje ovo upražnjavaju su oni koji već godinama izlaze na isto jebeno mjesto, tako da svaka fotografija dođe kao fotokopija.
-E Milice, šta ima?
-Evo ništa, malo do grada, u život...
-A šta će ti fotoaparat, jel ti rođendan?
-Nije, već onako da se slikamo...
-Pa šta se slikaš, izlaziš zadnje dvije godine sa iste dvije drugarice, na isto mjesto, kad se jednom slikaš, sve si odradila!
-Da, ali večeras smo rezervisale skroz drugi sto, drugi ugao, drugi pogled, razumiješ?
-Da, da, ima logike...Aj ćao...
-Gdje ćeš?
-Odo da kupim tetki lijekove...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Mora da je iz stvarnosti, jer se tetkini lekovi uklapaju u priču ko prst u oko. Bi li iko shvatio poentu da nije tetkinih lekova? -
sta pricas ti?