![](/assets/vukajlija-8a1b5c1cfaa37915a8b4d51bf02b92cb0e9e1dd235e6e15aa94e201901a8c758.png)
Osoba koja ode iz drage nam domovine na neko vreme u Francusku, da radi, ili, ako je mladja, ide zbog roditelja koji jure glavom bez obzira iz borbe za maglu i streme ka boljim uslovima za život. E, kada se vrati, bilo to posle mesec dana, pola godina ili 20 godina, svi je zovu Francuz. Poreklo osobe je potpuno nevažno jer su činjenice da su joj i otac i majka Srbende potpuno zanemarljive.
Jadni, kod njih je osećaj pripadnosti sveden ne na nulu, nego na minus. Ako ih kad su u Srbiji nazivaju Francuzima, kad su u Francuskoj sigurno ih zovu Srbi (ili Srbende).
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.