
Sve je pocelo davne, 1979 godine kada je Zoran Calic probao da radi ozbiljnu tinejdzersku dramu.Film je ispao nikakav, ali popularan.Calic, zeljan para stancuje jos nekolicinu jedanput glupih i dosadnim filmovima u kojima briljira Gidra, ali ne po tome sto radi dobru ulogu, vec po tome sto igra prostaka koji se stalno pravi duhovit sa svojim primitivnim humorom, te su kasnije, posto je komercijala cudo, snimljeni jos neki nazovi filmovi u kojima je Gidra, inace dobar glumac koji je retko imao priliku da pokaze sta zaiata zna(uglavnom je snimao partizanske i filmove slicne ovom serijalu, nazalost)sa jos vecom dozom gorepomenutog primitivnog humora glavna faca, i te filmove mnogi vole i citiraju, neki laici se cak usudjuju du cak da ih stavljaju u isti kos sa Sijanovim filmovima, iako su Sijan i Calic, kao autori nebo i zemlja.Kako je ovaj glupi serijal, u kome je svaki sledeci film jos vece dno od prethodnog, u ono vreme kad su ljudi imali bar malo vece kriterijume, postao jedna od prvih asocijacija na nasu nekada sjajnu kinematografiju, ni danas ne umem sebi, a ni drugim ozbiljnim ljubiteljima filma, da objasnim.O ostalim njegovim filmovima da i ne trosim slovo.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Dao sam + Pajo. A imaš i PVT od mene.