
Muški WC u jezivim kafanama, propalim školama, po jedva držećim autobuskim stanicama, uglavnom po provincijskim mestima. Godinama nije vođena briga o njima, poslednji put su očišćeni za vreme neke posebne svečanosti, a to je bilo krajem osamdesetih. Od tada do danas te komore su izložene štetnom faktoru organskog, prirodnog otpada, učestalog uriniranja i sranja van čučavaca i wc šolja, po pločicama, po zidu. I tako sve dok se ne dostigne visoki stadijum radijacije pri kom niko nema hrabrosti da ponovo uđe u njega.
Autobuska stanica u Čačku ima jednu ovakvu komoru i gotovo se retko ko usuđuje da uđe u nju zbog štetnih uticaja trulog smrada na čulo mirisa i uopšte ceo organizam koji se degradira tokom boravka u njoj. Tek poneko, stranac koji ne zna tačan status tog WC-a ili neko koga stvarno pritera, uđe unutra i nakon dva minuta, kako biva, napolje ne izađe isti, koža mu se stvrdne, kosa opadne, nos se zapuši, vid zamagli. Ostaje celi život istraumiran i ozlojeđen, oštećenih čula sa sećanjem na taj prokleti WC.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Ima ih, ima i po Nišu-javni klozeti, zabravljeni i zamandaljeni za vjek i vjekovma. Al će im se obraduju neki budući arheolozi, ima da budu pravo nacionalno blago, blago nama. TROL.