
Прво питање које нам прође кроз главу кад се потпуно изгубљени пробудимо у неком жбуну 1. јануара, 2. маја, јутро после рођендана..
Затичем себе прљавог, уплетеног у неком ниском растињу. Пошто је грло сувље од барута, закључујем да сам се разбио синоћ. Морам наћи чесму. А где је чесма? А где сам ја?
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
U Zemunu ne znam ni za jednu javnu... (česmu) :))
+++
...da popijem na eks ;+D