Upitna forma konstatacije Ala je tebi dobro.
Pitanje postavljamo (ili bar poželimo da ga postavimo) osobama koje lupetaju za sve pare i u ta svoja lupetanja najozbiljnije veruju.
1.
-E cimerka, hoćeš da mi skuvaš suljpa, imam ispit sutra? Znaš šta sam provalio? Kad me veče pred ispit uhvati prolivčina, obavezno položim. Tako sam iz sociologije prošle godine naučio pet pitanja i izvukao tri od tih pet i dobio devetku, a prethodno veče sam se prosrao k'o grlica. Pravilnost sam uočio kad sam polagao međunarodno javno - isto sam dan pre ugrejao neki kupus što sam doneo od kuće prethodne nedelje i uhvati me sraćka, mislio sam da ni ne odem na ispit. Međutim, odem nekako i dobijem pitanja koja sam najbolje znao, i naravno da sam položio. Ima tu nešto. Pa ako ti nije teško, znaš kakav efekat ima pasulj, neću ostavljati nikakve tragove po kupatilu, a bitno mi je da sutra položim, to mi je za uslov.
-Brate...šta koristiš i gde je nabavljaš? 'Oću i ja malo...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.