Prijava
   

Gejak

Pogrdan naziv koji koriste (uglavnom) Sremci kada govore o stanovnicima Mačve. Izraz najčešće koriste stanovnici Sremske Mitrovice da "nagrde" Mačvanske Mitrovice i Noćaja.
Stereoti koji važe za Gejake:
1. Mršavi su i "suvi".
2. Govore kroz nos.
3. Cenkaju se na pijacama.
4. Psuju "dete plekano".
5. Nikom ne persiraju.
6. Tuže se i parniče sa najbližom rodbinom, čak i sa rođenom decom.
7. Škrti su.
8. Sremce smatraju Šokcima ili Švabama.
9. Nariču na sahranama.
10. Gejak je sposoban da se posvađa čak i sa samim sobom.
11. Često imaju izraženu Adamovu jabučicu.
12. Na krsnu slavu ne zovu kumove, jer je "sramota psovati pred kumom".

Komentari

Хахах плушчина за ово, чуо сам све, ал дете плекано је факат истина :)

Inače, natipičnije gejačko muško ime (tj. nadimak) je "Draja".
Jednom prilikom sam, u šali, pitao jednu devojku (Gejakušu): "Kako je Draja?"
Ona me je začuđeno pogledala: "Otkud ti znaš mog tatu?"
Naravno, nisam znao da joj se tata zove Draja. Pretpostavio sam da ima bar jednog poznanika koji se tako zove...

Gejak nije pogrdan naziv, samo je politicki ne korektan... -.-

Gejak uopšte nije pogrdni naziv. To nepismeni Gejaci misle samo tako. Taj naziv potiče od Grčke reči Gea, što je u prevodu zemlja, a svi Gejaci su zemljoradnici

Za sve ostalo što me veoma nasmejalo ++++

-Kao prvo :Mi se ne cenkamo na pijacama. Imamo svoji robu i prodajemo, vi se cenkate..
-Kao drugo: Hleb jedete napravljen od nase psenice i pljujete posle seljake sram vas bilo..
-Kao trece: Svi ste vi ustase...

ahahhahah +++++++ sve je ovo tačno za mačvane

Za ovo prvi put čujem. Inače živim u Krupnju, gradskom naselju koje pripada Mačvanskom upravnom okrugu, ali nikada nisam čuo da stanovnici Sremci upotrebljavaju ovaj izraz da nagrde Mačvane. Znam od ranije za izraz gejak, kao što znam i da se on upotrebljava da opiše nekog primitivnog, onako, stariji izraz za seljačinu. Ali nisam znao da tako Sremci, ili Sremski Mitrovčani, zovu Mačvane/Mačvanske Mitrovčane. A što se tiče Mačve kao Mačve, mi iz severozapadne Srbije (ne volim izraz Zapadna Srbija, jer je preširok, u taj koš spadaju i Ariljci, Požežani, Užičani, Zlatiborčani, ovi sa Peštera, Kopaonika, ovi sa granice sa Kosovom..., a oni su mi grozni), volimo Mačvu, zato što su naši krajevi vrlo slični njoj.
Izvinite zbog digresije. I Pocerina, čak i Cer (koji je stara gromadna, niska, ostrvska planina, slična Fruškoj Gori), i Podrinje, i Loznica, i Rađevina su, u reljefnom smislu, slični. Svi ti krajevi su ili ravni (Mačva, Pocerina i Podrinje-Loznica), ili ravno-zatalasani, kao Pocerina, ili ravničarsko-brdoviti, kao Rađevina. Znate, Rađevina nije planinska oblast. Rađevina ima malo planina. Ima onaj venac Sokolskih planina, čiji najviši vrh je na Jagodnji, na kojoj se nalazi i Mačkov kamen, i Boranju. Ali sve je to periferija Rađevine, koja se nalazi na granici sa Azbukovicom. Azbukovica je kršna, Rađevina nije. I sve planine u Rađevini su pitome, obrasle šumom, nema onog krša, krasa, kamena, oštrih stena, kojih ima u Azbukovici, koje se mogu videti sa Vidikovca na Mačkovom kamenu. Rađevina je, dakle, jedan pitom kraj, ako ne računamo onaj njen krajnji zapadni deo.