
Teško izlječiva bolest od koje svake sedmice oboli jedan gimnazijalac. Prvi simptomi su ispravljanje pojedinih sagovornikovih jezičkih pogrešaka. Kad bolest dođe u progresivno stanje, zahvata ne samo sagovornika, već sve ljude oko oboljele osobe. Uskoro se počinju pamtiti vrijednosti triginometrijskih funkcija za pojedine uglove i korijenovi brojeva do 10, u nekim slučajevima, do 20.
U bakinom dovrištu.
-Baka osobe GS (gimnazijski sindrom): Kakav ono aviJon proleti?
-GS: Baba draga, kaže se avion.
-Baka: Šupičku materinu, ti ćeš meni pametovati, ja ovako govorim 60 godina i sad mi treba neko tele pametovati.
U učionici.
-1: Ej, ljudi, koji je korijen iz 19?
-2: Uzmi digitron.
-GS 1: Ne! Ne na digitron! Taj tvoj krš će ti reći korijen sa samo 9 decimala, ja znam sa 11.
-1: Reci, kad si toliko dosadan.
-GS 1: 4,35889894355
-GS 2: Ne! Ne slušaj ga.
-1: Što sad?
-GS 2: Nije tačno, pogriješio je na jedanestoj decimali.
-1: Daj mi digitron. Usput, kaže se jedanaestoj. (počeli su prvi simptomi)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
tačno tako +
хахаха добра +++
У септембру крећем у гимназију,а "лекторишем" све око себе још одавно.Видећемо шта ће бити. +
lecite se
lecite se
Bolest nema lijeka...
Ou jea. Plus
Шупичку материну! Легендарно.