
Izgladnjenik. Gladan pažnje, pogleda i pohvale. Osoba željna potvrde, bilo kakve, bilo čije. Duboko prazna jedinka.
Rupa u njoj bezdana i nezasita ne dopušta joj ni trena samospokoja, ni časa zadovoljstva, ni magnovenja ispunjenja, već je nagoni neprestano da iz drugih srče sopstvenu esenciju, da se tuđim o njoj stavovima napija, da se tuđim o njoj mislima prehranjuje, da se tuđim o njoj izjavama najeda, da se tuđim pojmom o sebi prežderava.
Jer ona sebe nema. Ona ima samo ono što drugi o njoj imaju. Šta god da ona uradi, nije dobro. Nije dovoljno dobro. Kakva god ona da je, nije dobra. Nije dovoljno dobra. I ona to zna. To je jedino što dovoljno dobro zna.
Ipak, od drugih traži da joj i to jedino, faminističko, znanje poljuljaju, da je od tog jedinog u šta je sigurna razuvjere, da njenu ličnost iznova i iznova potvrđuju, da u njoj samoj perpetuiraju svijest o vrijednosti i potrebi njenog postojanja. Da joj glad zavaraju, da joj kiselinu sveproždiruću ugase, da je Ranitidinom nakljukaju, da je njom samom ispune.
Uzaludno. Čir prošlosti svu tu nasušnost nagrize i sagori i traži još. I još, i još, i stalno još. Rana nikako da zaraste, praznina nikako da se zatrpa.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.