
Tihe priče na uvce, sa donjom usnom zakrenutom na stranu. Zbivaju se u ćoškovima kafana ili klupama u parkiću; tamo gdje su oči uvijek budne, osmatranja radi. Za razliku od dosta poznatijih priča na uvce koje su seksualnog karaktera, ove guše sve seksualne apetite i porive u tebi.
Pojavljuju se i u žutoj štampi iz razloga što su zanimljive za uho i oko. Za nos ipak ne, jer smrde samo tako, uh! Ipak, koliko god atraktivno izgledale, nisu sposobne da te zamisle - da potražiš njihov uzrok i u njima pouku, i iako jednim mahom probude grad, one iz nekog straha ili bojazni da će se otkriti istina o njima - a to je da su one, eto, bezvrijedna laž - zadižu svoje suknje i šprintaju u jazbine u kojima ih čeka zategnuta posteljina za još jedan nemirni zimski san.
Glasina: Čujem, Perso, da je Jovanča kleknuo pred tebe.
Persa: Da, zaprosio me je.
Glasina: Ah, a ja čula - komšiluk priča!, da si ga natjerala da ti čisti cipele.
Persa ganja Glasinu po njivi i gađa je panjevima. Glasina uskače u gepek kočije. Konji su pičili hiljadu na sat.
Tako pričaju.
Po selu.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
kakav primer lolo
PLUŠČINA