Glasine

Tihe priče na uvce, sa donjom usnom zakrenutom na stranu. Zbivaju se u ćoškovima kafana ili klupama u parkiću; tamo gdje su oči uvijek budne, osmatranja radi. Za razliku od dosta poznatijih priča na uvce koje su seksualnog karaktera, ove guše sve seksualne apetite i porive u tebi.

Pojavljuju se i u žutoj štampi iz razloga što su zanimljive za uho i oko. Za nos ipak ne, jer smrde samo tako, uh! Ipak, koliko god atraktivno izgledale, nisu sposobne da te zamisle - da potražiš njihov uzrok i u njima pouku, i iako jednim mahom probude grad, one iz nekog straha ili bojazni da će se otkriti istina o njima - a to je da su one, eto, bezvrijedna laž - zadižu svoje suknje i šprintaju u jazbine u kojima ih čeka zategnuta posteljina za još jedan nemirni zimski san.

Glasina: Čujem, Perso, da je Jovanča kleknuo pred tebe.
Persa: Da, zaprosio me je.
Glasina: Ah, a ja čula - komšiluk priča!, da si ga natjerala da ti čisti cipele.

Persa ganja Glasinu po njivi i gađa je panjevima. Glasina uskače u gepek kočije. Konji su pičili hiljadu na sat.
Tako pričaju.
Po selu.