
Rečenica koja je postala neverovatno prihvatljivo opravdanje u bilo kojoj situaciji u Srbiji, i u Republici Srpskoj, naravno.
-Majka, gladan sam, daj da se jede...
-Mani me se, gledam Đokovića!
...
-E, brate, ae do grada...
-Ne mogu sad, jesi lud?! Gledam Đokovića!
...
-Ljudi, ženim se u subotu! Svi ste pozvani, dođite obavezno!
-Zar ne igra tad Đoković?! Ne mogu ja doći, izvini stvarno...
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Tako slično ide dijalog izmedju burazera i mene kad me zove sa posla:
-E brate šta radiš?
-Evo ništa gledam Đokovića.
-Šta radi Nole?
-Ma jebe šta bi radio...i td...
+
Jebeš takav sport, mlate reketima, vrište i drpaju guzice. Ako mene pitate boks je keva.