
One misli koje ti se pojavljuju i naviru u najnezgodnijim mogućim situacijama. Obično nemaju nikakve veze sa trenutnim zbivanjima a i kada veza postoji obično su misli jako nenormalne. Postoji večiti strah da neku od njih i ne izgovorite.
Odgovaraš usmeno kod najopasnije profesorke na faksu, pričaš o modernoj ekonomiji a u glavi ti je hobotnica Pol.
Na sahrani si a prisećaš se kako Mr. Bean pokušava da sa treće skakaonice uskoči u bazen. (naravno smejao bi se a ne smeš)
Otac ti, mrtav ozbiljan, priča o tome da će možda ostati bez posla a ti se prisećaš neke glupe fore koju je ortak odvalio na času.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ali to se stvarno dešava...
Jebi ga...
milion i jedan put ...
Kvalitetno, +.
'nuff said.
realno to se svima desava i to cesto +++