
je najnepredviđeniji događaj koji može da te zadesi posle svih zimskih izdataka. (da ne nabrajam) Ma znas ti da to ima i da se mora platiti ali opet nekako podsvesno potiskuješ tu činjenicu. Na kraju uhvatiš sebe kako ganjaš keš dva-tri pred kraj i tako stalno iz godine u godinu kao i lovu za Novu godinu. Sve to stoji ali opet dinero nekako isklizne.
Prvi maj, ja pesimista po navici zapocinjem temu
Ja : Dajte ljudi da za Novu organizujemo neki lud provod, zuraja negde ili u klubu nekom a ne ko prosli put u onoj jazbini.
Ekipa : Daj jebote pusti Novu rostiljamo boli nas patka za Novu. Bice kesa.
31.decembar (u onoj istoj jazbini/kafana wannabe)
Ja : Šta sam ja govorio u maju !?
Ekipa : Ma kriza brate ljudi ne rade a znaš li ti da ce sad i registracija? Eee kume ...
(stavljam ruke na uši i mislim u sebi : Ahhhh jebem ti ja zaboravio na to)
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Mene to ljudski saseče nakon povratka letovanja.