
To je mesto na kome stoji sve i svašta, od raznih lekova, spravica, potvrda, kurtona, bombona, olovaka, svih mogućih ključeva......pa sve do "drugog ili trećeg" mobilnog (onog koji nije službeni), i svih raznih sitnih drangulija i prcvoljaka (kod mene ima i poneki gedžet iz kinder jaja).
Obično je to neki fiokar koji se nalazi u predsoblju, ulaznom hodniku, tj. na najprometnijem delu stana/kuće.
Jednostavno, mesto na koje stavljamo sve što nema svoje mesto ili je toliko malo da ga ne može imati u normalnom kućnom rasporedu a potrebno je da bude stalno pri ruci iako se zapravo ne zna kad može zatrebati i uvek zatreba u vrlo nepravilnim vremenskim intervalima.
"Kevo, gde mi je mobilni, onaj sa 064 brojem?"
-U gornjoj fioci, sine".
"Sine, gde je ključ od podruma, ti si zadnji silazio prošle nedelje?"
-"U gornjoj fioci, al' ne diraj mi onu kesu sa salatom - treba mi za seminarski na faxu!"
"Neću sine, naravno. Što je za školu - ja to poštujem."
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.