Gornja i donja skola

Manji gradovi, gdje broj stanovnika dozvoljava postojanje u vr' glave dvije osnovne skole, iste nazivaju Gornja i Donja. Ta imena, naravno, koegzistiraju zajedno sa onim zvanicnim koja se daju po znamenitim licnostima, ali ova prva se u narodu uvijek vise odomace. Tradicija rivalstva koja postoji izmedju djaka osnovaca u ovakvim mjestima je tema o kojoj se moze pricati do sutra...
Koja ce biti gornja, a koja donja skola, zavisi prije svega od strana svijeta na kojima su smjestene, ali mjerilo moze biti i konfiguracija terena.
Sto se tice opredijeljenosti djaka po pitanju izbora skole koju ce pohadjati, tu nema nikakvih striktnih pravila. Najcesce ces ici u onu koja ti je bliza mjestu stanovanja, ali istorija pamti i drugacije primjere (koji su vjerovatno bili posledica nagovora nekog od rodbine~zagrizenog doljnjaka ili gornjaka). Posebno su bile komicne situacije kada se jedan od takvih fanatika doseli da zivi u neposrednoj blizini suprotnog tabora. Kukala mu majka, ako se ne prepise. A i ako se prepise, opet je najeb'o.
Rivalitet koji se radjao na sportskim takmicenjima priredjivanim za dan skole je posebna prica. Naravno, dva takva dana postoje u godini. Fascinantan je podatak da je jedan lik u moje vrijeme osam puta nastupao za fudbalski tim gornje skole! Propadao je namjerno cetiri godine, samo da bi mogao da igra. Zadnje godine mu je i brada vec bila porasla, a da nije morao ici u vojsku, ko zna do kad bi nastupao...
Elem, jedna stvar je u svemu tome nesumnjivo najzanimljivija. Donja skola je uvijek bolja od Gornje. U svakom smislu.