Prijava
  1.    

    Gospodo, bila je privilegija svirati sa vama večeras

    Reče Hartley, violinsta na Titaniku, shvativši da sve lagano ide u vražju mater.

    Beše lepo dok je trajalo, no svemu dođe kraj. Neizbežna agonija, stravična borba za svaki dah, isisavanje poslednjih atoma snage iz tela, sve dok ne prestane da boli.
    Nestanak boli stavlja tačku na i. Potpunu predaju nepoznatom, bila ona voljna ili ne.

    Zadan ti je finalni udarac, nokaut. Tu se sve završava..

    - Prekinuše sa sviranjem i Hartley im reče da se upute prema čamcima. On osta sam na svome mestu, i poče da svira "Nearer, My God, to Thee". Čuvši to, članovi benda se vratiše da odsviraju kompoziciju do kraja, jedan po jedan. Pri završetku kompozicije, malo pre nego što će voda "progutati" brod, Wallace Hartley proguta ogromnu knedlu u grlu i sa ponosom reče - gospodo, bila je privilegija svirati sa vama večeras.