
Izraz koji predstavlja vrhunac nevidljivosti, najviši stepen ignorisanja.
Nastao je od engleske reči goust (ghost - duh). Nivo nevidljivosti i inferiornosti, koje doživite kada vas neko goustuje, se može uporediti sa prolaskom pored turskog groblja. Isti slučaj kao kada vas neko otrese kao govno sa cipele...
- "Jel' Milanče navatao sinoć onu malu Kristinu...?"
- "Ma kakvi... Mala se celu noć motala oko njega a on ju je goustirao, najcrnje... Nije je ni video, gledao kroz nju, k'o kroz duha."
- "Pu u usta ga jebem, sto posto prigrlio flašu?"
- "Pa znaš ti raspalog alkosa..."
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
"Raspali alkos"...Kol'ko je naš jezik do jaja, jebote! :)
+++
Kul. +
ne zameri,al' ja ovde moram minus da dam.
ne zameri,al' ja ovde moram minus da dam.
Ne zameram oba puta :)