
Razvoj reči, obicno imenica i prideva, od lepših ka ruznijim. Najčešće se dogodi posle dužeg otsustva partnera. Počinje za najljepšim rečima koje ti dođu, pa "napreduje".
Dan prvi: SUNCE moje, baš si mio nedostajao!
Dan drugi: DRAGI, mozeš do prodavnice, nestalo mi ulozaka...
Treći dan: MILANE, pa što nisi kupio Koka Kolu ko što smo se dogovorili?
Četvrti dan: Pa dobro, jesi li stvarno tako NAIVAN da mu opet veruješ?
Peti dan: Ne mogu da verujem kako si GLUP! Znači gluplji si od Pere idiota! Ni on ne daje dvaput u zajam ako mu prvo ne vrate!
Šesti dan: Milan ode na trodnevni seminar.
"Alo, MILANČE moje najmilije! Kako je tamo?...... "
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
+ Posebno mi se sviđa poslednja rečenica :)
Bez nje ne bi bilo to TO.
hvala matori, i meni se isto čini :)