
Razvoj reči, obicno imenica i prideva, od lepših ka ruznijim. Najčešće se dogodi posle dužeg otsustva partnera. Počinje za najljepšim rečima koje ti dođu, pa "napreduje".
Dan prvi: SUNCE moje, baš si mio nedostajao!
Dan drugi: DRAGI, mozeš do prodavnice, nestalo mi ulozaka...
Treći dan: MILANE, pa što nisi kupio Koka Kolu ko što smo se dogovorili?
Četvrti dan: Pa dobro, jesi li stvarno tako NAIVAN da mu opet veruješ?
Peti dan: Ne mogu da verujem kako si GLUP! Znači gluplji si od Pere idiota! Ni on ne daje dvaput u zajam ako mu prvo ne vrate!
Šesti dan: Milan ode na trodnevni seminar.
"Alo, MILANČE moje najmilije! Kako je tamo?...... "
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
+ Posebno mi se sviđa poslednja rečenica :)
Bez nje ne bi bilo to TO.
hvala matori, i meni se isto čini :)