
Subota, sveti dan svih kladioničara. Već od sabajle zatežu se snažni tiketi sa nadom da će lova leći i da će biti za izlazak.
Kako dan odmiče shvataš da je sve manje nade da će do dobitka i doći, bez obzira na to koliko si sve dobro studirao tokom dana, koliko je ko dao golova, a koliko primio do tada, jednostavno taj dan nema pravila, kao da su se sve lige ovog sveta urotile protiv tebe.
Ništa.
Nastupa nervoza. Razmišljaš šta ćeš sad da uplatiš.Sve je manje vremena i novaca.
Nakon još jedne gomile koja završava u korpi obliva te hladan znoj i nije ti dobro.
Nastupa akutna groznica subotnje večeri i ti odlaziš da spavaš.
- Tebra jel ti je dobro? Nešto si mi bled, da nemaš temperaturu?
- Ma pusti me u kurac, puko sam sve tikete, idem da spavam...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
tipicno za tebe..