
Situacija kada govornik (uglavnom neki sveštenik) u sred svog zadatog teksta počne da se prekrštava (posle reči: Amin, Bog da mu dušu prosti, Bože pomozi...) Tada svi prisutni, bez i malo pojma zašto, počinju da se krste.
Pop: Večna slava našem dragom Žiki, i Bog da mu dušu prosti.(počinje da se prekrštava)
Odjednom se čuje šuškanje i žagor. Svi vade ruke iz džepova, i prebacuju cigaru iz desne u levu ruku (neki pobožni se krste i levom rukom) i oni počinju da se krste, ne znajući zašto i misleći :
"Ma 'ajde kad se svi krste i ja ću. Svakako sam dosao na ovu sahranu da se dobro najedem i napijem."
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
al' ga odvali