
Lako ih je prepoznati. Kreću se u malim grupama od po troje, četvoro a nekad i u hordama od po desetak ljudi. Nose fluorescentne prsluke sa buvljaka sa logom GSPa. Čim ih putnici uoče na stanici kako traže sledeću žrtvu nastaje tenzija. A kad uđu u prepun autobus u kome je zimi hladnije nego napolju počinje bezanija i takmicenje u brzom izlasku iz vozila. Seju strah ovih dana po prestonici stalnim presretanjem i startovanjem nedužnih ljudi. Uglavnom pola autobusa izađe a ovi koji ostaju hrabro smišljaju opravdanje pred ovim komunalnim dzelatima. Niko ih ne voli pa cak i neki vozači koji su Šumaheri u svom poslu pod izgovorom da usporavaju saobraćaj i sto veće čekanje na stanici-to veći rizik od gašenja već prastarog autobusa. Kontrolori umeju i da podivljaju i u tim trenucima dolazi do nanošenja teških telesnih povreda i jednog i drugog tabora. Otkaz dobijaju samo milostivi i dobroćudni kontrolori koji puštaju ljude bez karte. Te drzavne parazite obučavaju karateom i krau magom. Ti ljudi su spremni na sve.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Лепо, лепо...