Prijava
  1.    

    GSP prokletstvo

    Muka svake osobe mlađe od četrdeset godina ( naročito srednjoškolaca i studenata) koju je svako od vas barem jednom osetio na svojoj koži.
    Smeštate svoju pozadinu u udobno sedište japanskog prevoznog sredstva na početnoj stanici, stavljate slušalice u uši i nameravate da u tom blaženom stanju ostanete do konačnog odredišta, tj. poslednje stanice...
    Negde kod čevrte stanice. Pijaca. Bus polupopunjen. Navala oko 50 pobesnelih penzionera, koji neverovatno hitrim koracima zauzimaju svoje busije. Kao i u svakoj igri (npr. muzičke stolice), jedan ili nekolicina, svakako su ispušili za mesto.
    Rezigniran pogled kroz prozor, a kroz mozak prolazi dobro poznata mantra: "Samo ne mene, samo ne mene". Polako isparava nada da se može ostati u nirvani i dolazi spoznaja o sve izvesnijem zauzimanju prinudnog položaja, zvanog kešanje.
    Baba. Mešavina molećivog i mrzovoljnog, a nadasve iskusnog ponašanja koji se automatski pojavljuje posle bacanja letimičnog pogleda na zauzeta mesta. Žrtva je obično najmlađi član posade prevoznog sredstva, osnovac sa gigantskim rancem, srednjoškolac posle sedam časova, izmoreni student građevine ili jednostavno osoba koja ide do poslednje stanice.

    Baba:(ulazi u autobus i ostavlja svoje abnormalno velike zembilje tik pored mene)
    Ja:(znam šta sledi, ali ostajem pribran i spreman na najgore)
    Tu počinje dobro poznata igra.
    Primer jedan:
    Baba od dvesta kila, sa crnogorskim mrkim brcima rastrojeno udara po mom ramenu.
    - Ustaj mali, starija sam!
    Ja:( kontam da je u pitanju amaterski pristup, nasmešim se i vadim slušalicu iz uveta)
    - Izvolite, mogu li nekako da Vam pomognem?
    Baba:(podiže ton)
    - Rekla sam ti da ustaneš, ne pravi se blesav!
    Ja:(spreman da udarim mat i spustim se na nivo dotične)
    - Idi bre baba u pizdu mater'nu, da si malo učtivija, ustao bih bez pogovora!
    Baba:(otvorivši usta poput žabe, htede nešto da kaže, ali samo nemo odšeta)
    Pobeda. Vraćam slušalice u uši i nastavljam sa vožnjom.
    Primer dva:
    Baba:(prodorno gleda u mene)
    Ja:(pokušavam da se asociram na gumeni ram od prozora ili neki nebitan objekat izvan busa)
    Baba:(i dalje gleda, samo što se sada još više približava i diže svoj ultra dlakavi pazuh tik iznad moje glave, kešajući se za šipku)
    Ja:(shvatam da počinje igra živaca,odnosno najduža igra, koja, srećom po mene, može se razvući i do nekoliko stanica.Takođe shvatam da ako je zamolim da se pomeri, automatski ću započeti konverzaciju i tako dopustiti gospođi da se bori za mesto.nastavljam sa kulingom do naredne stanice)
    Baba:(nestrpljiva, gubi živce i automatski postaje lak plen)
    - Mogao bi da ustaneš, već stanice gledaš u mene, a nemaš nameru da ponudiš mesto starijoj dami!
    Ja:(nezainteresovano) -Ne morate da se derete na mene.
    Baba:- Ja sam dama, ja se ne derem, kako te nije sramota da tako razgovaraš sa starijom osobom od sebe, je li !?
    Ja:-Gospođo, najiskrenije se izvinjavam, ali pomerite se od mene, Vaš pazuh neverovatno zaudara.
    Baba:(uvređena i pogođena izjavom, beži sa lica mesta)
    Pobeda.
    Primer tri:
    Baba:(učtivo kucka prstom po mom ramenu i sladunjavim pogledom započinje razgovor)
    - Izvini momak, molim te, mogu li da sednem?
    Ja:(zbunjen, jer shvatam da je gospođa pro igrač i da će se boriti za mesto na najprljaviji način-kulturom).Ipak pokušavam da se izvučem jeftinim srednjoškolskim trikovima:
    -Gospođo, razumem da ste umorni, ali ja sam upravo završio sa nastavom i idem direktno na trening...(u tom momentu bivam prekinut)
    Baba:- Ali ti imaš šesnaest-sedamnaest godina, lep si momak, imaš snage.Haaajde, ustani da baka sedne, nije meni još bog zna koliko ostalo.
    Ja:(poražen, ustajem)
    -Sedite gospođo, u pravu ste.
    Baba zadovoljno seda na mesto, a ja zauzimam prinudni položaj kešanja.
    Ovo se zove GSP prokletstvo.