
Svi se sećamo po mnogima najgore reklame u protekloj deceniji. Ipak, kako na ljude utisak ostavljaju najbolje i najgore, najsmešnije i najgluplje, ovaj izraz se održao do današnjih dana. Koristimo ga kada želimo da motivišemo nekoga da nastavi sa šetnjom po neravnom terenu, ili uopšte-kada od nekoga tražimo upornost, a želimo ispasti duhoviti.
Idu deda Stanko i deda Mile lokalnim brdom iz nekog razloga. S obzirom da je deda Mile srčani bolesnik sa kateterom u penisu, pritom i šećeraš, brzo se umara, hvata za srčku i jedva nekako prozbori:
-Ja ne mogu više.
-Hajde, hajde, imaš Jelen kad siđemo!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.