
Ovaj izraz ustvari je vezan za Turčina koji sakuplja harač od Srpske raje, ali u današnje vreme odnosi se na ljude iz parking servisa.
Radnik parking servisa: Gospodine, niste platili parking u ovoj zoni.
Gospodin koji nije platio parking u toj zoni: Opet sakupljaš harač a?!
Radnik parking servisa: Pa, moram i ja za 'leba da zaradim.
Gospodin koji nije platio parking u toj zoni: Evo, baš sam kupio svež hleb, jel oćeš?
Ciganin koji ide od kuće do kuće i od stola do stola pritom izlažući svoju tugaljivu priču u nadi da će mu neko dati neki dinar. Ako bi mu neko i pomogao bio bi u velikom problemu jer bi se haračlija zalepio za njega kao krpelj.
Primer 1:
- Jao evo opet onog haračlije, sada će po ko zna koji put pričati o tome da kući ima bolesnu ženu i decu i moliti za dinar.
Primer 2:
- Dragi, ko je to bio?
- Opet onaj haračlija. Malo mu je što smo mu juče dali 20 dinara da kupi da jede, a sada se vratio po još.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.