Harmonika, rođena u Beču, na svom putovanju kroz razne zemlje i muzičke žanrove, nije mogla ni naslutiti da će jednog dana doći u naše krajeve, na brdoviti Balkan, gdje će je pod šatorima, u zadimljenim kafanama, čitaonicama mjesnih zajednica i na sličnim mjestima, skupljati i razvlačiti brkate čike koji se zovu harmonikaši. Oni, dok joj vade dušu, obavezno imaju instaliran osmijeh, razapet od jednog do drugog organa čula sluha , pritom pokazujući auditorijumu da su dva prednja zuba ostatku društva iz usne šupljine zauvijek rekla zbogom . Na veselim brkama neizostavna je raskopčana, znojem natopljena košulja, kao i zlatna narukvica, koja, dok prsti titraju po tipkastoj podlozi, ritmično poskakuje na dlakavoj ruci.
Harmonikaševo rosno čelo idealno je mjesto za pokazivanje solventnosti. Nakon što jecanje harmonike i par ljutih dovede do ekstaze društvo za kariranim stolnjakom, papirnate novčanice obično završavaju iznad brkinih obrva.
