
Vrsta koja se kod nas raširila tek u poslednjih 30-40 godina. Prvi hašišari su bili ravnopravni članovi naseg društva. U početku su se bavili duvanjem ( udisanjem) ljepila koje su kupovali bez posrednika u trafikama, gvožđarama itd. Tih godina fabrike ljepila u Pirotu i Borovu su radile u tri smjene da bi zadovoljile sve potrebe naših hašišara. Hašišari su održavali duge kose, oblačili uske farmerice i obuvali šangajke ( malo imućniji su imali duboke puma patike). Uglavnom su naseljavali skrovita mjesta u školskim dvorištima i sportskim igralištima. Razvojem demokratije, tehnologije i nauke ovi pitomi ljudi su prešli sa ljepila ne neke nove proizovde i onda je sve otišlo u p.... m.......!
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Ja i moj drug, Mile Hašišar (pušenje)